Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Pon11192018

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Vjerujemo u povratak u Modriču


I.6. – INTERVJU (I)

NIKOLA BAJIĆ, PREDSJEDNIK HVO MODRIČA:

VJERUJEMO U POVRATAK U MODRIČU

Prvi napad na Modriču izvršen je 11.4.1992. godine kada je Gavro Drinić ušao sa svojom jedinicom u grad. Budući da mu nije pružan oružani otpor uspio je okupirati zgradu MUP-a, radio-postaju, općinu i druge značajne objekte. Veći napad na Modriču bio je 3.5.1992. godine kada je općina Modriča napadnuta neprijateljskim topništvom. Iz četničkog uporišta Miloševac, bez ikakvog povoda, napadnuto je hrvatsko selo Garevac. To i nije čudno, ako se zna, da je ovo hrvatsko mjesto još od poslije II. svjetskog rata nosilo epitet ustaškog mjesta. Paralelno sa napadom na Garevac napadnuta se i sela Pećnik i Jakeš.
    
PG: Gospodine Bajiću, općina Modriča je brzo pala u četničke ruke. Što je po Vama osnovni uzrok tako brzog pada?

Razloga za tako brz pad općine po mojem razmišljanju ima dosta. Osnovni razlog su svakako vrlo jake četničke snage koje su prema općini nadirale iz više smjerova uz upotrebu topništva i vrlo jakih oklopno-mehaniziranih snaga. Imamo dokaze da su u napadu sudjelovali jugovojnici iz Užičkog, Valjevačkog i Banjalučkog korpusa. Pored toga, jedan od razloga je, i vrlo slaba koordinacija između već formiranih brigada HVO-a iz susjednih općina. Opće je poznato da smo bili veoma slabo naoružani i nije bilo moguće pružati otpor, tako da je civilno pučanstvo, kao i sama modrička brigada, morala napustiti općinu. Civilno pučanstvo je najvećim dijelom preko odžačke općine prešao na teritorij Hrvatske, a jedan dio je otišao u inozemstvo. Postrojbe naše i drugih brigada su uspjele ponovno osloboditi Modriču krajem svibnja kada su iz privremeno okupiranih dijelova četnici bili protjerani. Teritorij je bio slobodan sve do 27. lipnja prošle godine kada je ponovno okupirana naša općina. Nakon toga naši vojnici su se razišli. Već u kolovozu prošle godine dogovorio sam se s Perijom Stanića da od ljudi koje smo tada imali ponovno formiramo postrojbe i prijeđemo na bosansko-brodsku bojišnicu. Padom Bosanskog Broda 105. modrička brigada je došla na slobodan teritorij oraško-šamačke općine gdje se još uvijek nalazi.
    
PG: Hoćete li nam ukratko opisati kako je kroz svo to vrijeme funkcionirala civilna vlast općina Modriča i kako sada funkcionira?

Kroz svo ovo vrijeme civilna vlast je predstavljala kontinuitet one demokratske vlasti koja je pobijedila na prvim slobodnim izborima 1990. godine. Nakon što su četnici izvršili okupaciju općine mi smo ukinuli sva ovlaštenja Skupštine općine i od legalnih predstavnika hrvatskog i muslimanskog naroda formirali Ratno predsjedništvo. Nakon toga smo formirali Krizni štab općine koji je funkcionirao sve do kraja prošle godine kada je prerastao u općinski HVO koji djeluje i sada. Civilnu vlast općine sada sačinjava općinski HVO. On funkcionira po odjelima, a to su: Odjel gospodarstva, financija, obrane, društvenih djelatnosti i unutarnjih poslova. Svoje privremeno sjedište HVO općine Modriča ima u Orašju izuzev društvenih djelatnosti i unutarnjih poslova koji su privremeno locirani u Đakovu.
    
PG: Za efikasno funkcioniranje jedne institucije kao što je općinski HVO neophodna su i značajna financijska sredstva. Ima li ih dovoljno?

Općinski HVO, odnosno 105. modrička brigada se financira iz više izvora. Sukladno propisima HZ Herceg-Bosna svim građanima zaposlenim u inozemstvu je određen ratni porez od 10 % neto primanja. Pučani općine Modriča su ovo ozbiljno shvatili i uplate na ime ratnog poreza teku dosta dobro. Pored toga iz Rafinerije ulja Modriča smo uspjeli izmjestiti 277 tona raznoraznih ulja što predstavlja vrlo veliku vrijednost kojom sada raspolažemo.

PG: Vrlo često se čuju zamjerke da se iz industrijski vrlo stabilne općine uspjeli izmjestiti samo neznatne vrijednosti, dok je većina vrijednosti, padom Modriče, opstala u četničkim rukama?

To je točno. Mnogi nam zamjeraju zbog imovine koju smo ostavili u Modriči, ali oni sigurno ne znaju činjenice zbog kojih to nismo učinili. Istina, glavnina tih sredstava ostala je u okupiranom gradu, a mi smo vjerujte na razne načine pokušali izvući što više tih sredstava. Jedan od ključnih razloga što nismo izveli najveći količinu sredstava su kamioni kojih nije bilo dovoljno, a sporom prijevozu je svakako pridonijela i nova lokacija koju smo morali pronaći u tu svrhu. Ipak zamjerke su donekle opravdane, ali neke od njih ipak nisu.

PG. Kakva je suradnja civilnih i vojnih vlasti općine Modriča?

Suradnja između civilne i vojne vlasti je na vrlo visokoj razini. Kako rijetko gdje, kod nas je slučaj da se o svemu odlučuje sporazumno i dogovorom.

PG: Kada će po vama završiti ovaj rat? Očekujete li vojno ili političko rješenje bosansko-hercegovačke krize?

Osobno bih želio da se bosansko-hercegovačka kriza bude vojno riješena. Uvjeren sam da će to ipak na koncu biti političko rješenje. Rekoh osobno bih volio da to bude vojno, jer nakon svega što smo preživjeli mislim da bismo dolaskom u Modriču, vojničkim putem, bili puno ponosniji i osjećali bismo se dostojanstvenije nego li povratkom putem političkih pregovora. Više je nego sigurno da ćemo neprijatelja napadati sve dok ga ne otjeramo sa prostora koji pripadaju nama. No, ne treba ni sumnjati da ćemo se vratiti, i to će nadam se biti vrlo skoro. A da tako mislimo najbolje vam mogu pokazati već djelomice urađeni planovi obnove koje ćemo dolaskom u Modriču odmah i primjenjivati. Mi ih radimo i pravimo određene programe, iako to ne ide baš jednostavno, jer još uvijek ne znam kakvo ćemo stanje zateći. Na kraju, želim u prvom redu pozdraviti sve branitelje Bosanske Posavine, a posebice pripadnike 105. modričke brigade HVO. Poseban apel želim uputiti mojim modričkim sugrađanima - vojnim obveznicima i pozvati ih da dođu i priključe se brigadi. Zadnji je čas je da se odazovu. Siguran sam da će im biti žao ako to ne učine.

I.6. – POSAVSKI GLASNIK, 17.6.1993. godine

###BLANK###