Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Pon11192018

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Sami ćemo odlučiti o našoj sudbini

I.12. - PREDSTAVLJAMO

TOPNICI 105. BRIGADE HVO MODRIČA OBILJEŽILI GODIŠNJICU POSTOJANJA

SAMI ĆEMO ODLUČITI O NAŠOJ SUDBINI

U jednom od filmova, u kojima na kraju obavezno pobjeđuje pravda i istina, glavna glumica u kadru urezuje u drveni stol poučnu poruku - »nema sudbine osim one koju sami sebi stvaramo«. Nije nam poznato da li su taj film gledali pripadnici topništva 105. brigade HVO i da li su zamijetili te riječi, ali ovih dana kada se približava godišnjica osnivanja ove postrojbe i kada se sumiraju polučeni rezultati, znamo da su tu poruku umjesto u drveni stol urezali u svoje srce. Jer, kako drugačije objasniti sve rezultate koje su pripadnici topništva postigli i kako drugačije shvatiti njihovu neizmjernu želju da se jednog dana vrate u svoj grad i svoja sela?!

- Začetak formiranja prve topničke postrojbe, voda minobacačlija, predstavljalo je izdvajanje nekolicine vojaka iz redova pješaštva, priča nam bojovnik ubojitog nadimka Zis. Krenulo se s obukom od početnice, a završilo obukom rukovanja najsloženijom opremom i sistemima.
- Nije nam smetalo što je zbog ratnih djelovanja obuka vremenski trajala nešto kraće, dodaje Vinko. Vodio nas je motiv u kome su bile ugrađene želje i potreba da se što prije i što kvalitetnije pruži topnička podrška našim vojacima na prvim obrambenim crtama i da se neprijatelju vrati istom mjerom. Kolika je bila snaga tog motiva govori i podatak da smo često učili i noću.
Na provjere njihove osposobljenosti nije trebalo dugo čekati. Već nakon desetak dana obuke išlo se na paljbeni položaj i odmah u vatreno krštenje.

- Najsretniji sam u životu bio kada je nakon ispaljivanja prvih mina došla zapovijed »podebljaj«! Značilo je to da smo pogodili cilj, priča nam Sejfo. Našoj sreći nije bilo kraja, a naš trud iskazan pri učenju dao je odmah rezultate.
Vrijedilo je tih dana vidjeti veliki ponos kod tih mladih ljudi, dojučerašnjih srednjoškolaca, studenata...
Bio je to dodatni stimulans za novo i još predanije učenje. Dolazile su i svakodnevno nove cijevi, nova topnička sredstva... Nedugo zatim vod prerasta u prvu bateriju ustrojenu po svim vojnim topničkim pravilima.

- Točno se zna mjesto, uloga i zadaci svakog čovjeka. Funkcioniramo kao jedan uigrani i dobro »podmazani« stroj, dodaje Mićo. Kroz ovu postrojbu do danas je načinio prve korake veliki broj vojaka, koji prije rata nisu ni sanjali kakva će ih ratna sudbina zadesiti i što će stjecajem okolnosti naučiti raditi.

- S pravom se može reći da je ova postrojba Posavina u malom, uključuje se u razgovor i Zlaja. Tu su mladići iz Doboja, Dervente, Odžaka i naravno Modriče i njenih sela. Sve je to spojeno u jednu uigranu ekipu, koja ne samo da zajedno ratuje, nego i diše jednini plućima. Ovakve postrojbe zalog su naše opstojnosti i naše pobjede na kraju.
- Sadašnje zatišje u borbenim djelovanjima iskoristili smo na pravi način, objašnjava nam Zijo. Završena je obuka zapovjednika, što se kaže do kraja, a pri kraju je obuka i novouključenih vojaka.

- Mi smo sigurni da će naša kvalitetna obuka doći do izražaja već prilikom prvog borbenog djelovanja, ističe Zis. To će najbolje osjetiti neprijateljska strana, kao i toliko puta do sada kada su »grmili« Modrički topnici. Na taj način mi agresoru vraćamo bar dio duga za sva porušena naselja Hrvata i Muslimana, za naše prognane obitelji, za svaku suzu i za svaku kap krvi...

Ostavili smo ovu postrojbu 105. brigade HVO, duboko uvjereni da su sposobni i spremni ići do konačne pobjede. Svjesni su da je to težak put i put s puno odricanja, ali jedini moguć za život dostojan čovjeka. »Nema sudbine, osim one koju sami sebi stvaramo«, zaista izvire iz srca Zisa, Vinka, Sejfe, Miće, Zlaje,, Babe, Jaze i ostalih.
Sretna vam godišnjica modrički topnici, puno ratne sreće, čvrsta vam ruka bila, i bistro oko!!!

I.12. – POSAVSKI GLASNIK, 2.12.1993. godine

###BLANK###