Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Pon11192018

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Svaki posao zlata vrijedi

I.14. - PORTRET BRANITELJA (V)

MARIJAN ANDRIĆ, 105. BRIGADA HVO MODRIČA

SVAKI POSAO ZLATA VRIJEDI

Marijan Andrić - Guja iz Garevca, bogatog i pitomog mjesta modričke općine, i prije otvorenog početka srpske agresije aktivno se uključio u pripreme za obranu. Danas o tome kaže: - Uvijek sam radio ono što su od mene tražili moji zapovjednici. Svaki povjereni posao radio sam najbolje što sam mogao, duboko uvjeren da se samo zajedničkim radom možemo uspješno suprotstaviti četničkom agresoru. I na modričkom bojištu imali smo teške i krvave borbe. Napadali su nas sa tri strane, a presudila je njihova premoć u naoružanju. Sada je sve drugačije i vjerujem da nije daleko dan kada ćemo ponovo u naš Garevac. Jest porušen i popaljen, ali je naš. Izgradit ćemo mi njega ponovno.

Dolaskom modričke brigade na oraško-šamačko bojište, Guja dobiva odgovoran zadatak da organizira mehaničarsku radionu za popravak voznog parka. - Krenuli smo ni od čega, prisjeća se Guja. Nismo imali ni garniture ključeva, a kamoli što drugo! Snalazili smo se kako smo znali i umjeli. Sada je to moderna radionica u kojoj vršimo i najsloženije popravke. Raspolažemo sa solidnim tehničkim pomagalima, a i kadrovski smo kompletirani. Nema kvara kojeg mi ne možemo otkloniti. Zato i smatramo da smo i mi značajno pridonijeli dobrom funkcioniranju brigade. Jednom riječju - kad svatko izvršava svoje obveze, dobro mora raditi čitav »stroj«!

Nismo ga pitali kako je nastao nadimak Guja. Uostalom, u Garevcu ga je svatko uvijek imao. Mnogi su Marijana poznavali i prije rata. Izuzetan majstor, dobroćudan čovjek i u najtežim situacijama spreman na šalu. Dugi niz godina svoje znanje nesebično je, kao nastavnik praktične nastave, prenosio na najmlađe u Srednjoškolskom centru u Modriči. Većina njih danas su iskusni i formirani ljudi. Međutim, ima i onih koji su dobrano zalutali.

- Moja je želja bila da od tih momaka stvorim dobre majstore i dobre ljude  sposobne za život. Sada mi teško pada kada znam da jedan broj mojih nekadašnjih učenika tako bezdušno napada narod kojem i sam pripadam. Nisam mogao ni sanjati da u tim golobradim srpskim mladićima ima toliko zla, toliko mržnje. Ja ih nisam tako učio!

Guja je u 105. brigadi HVO cijenjen i poštovan bojovnik, iako je pušku zamijenio ključem.- Vjerujte, svaki posao u ratu zlata vrijedi. Našlo bi se nešto i za one koji rodnu grudu izdaše i okrenuše leđa!

I.14. – POSAVSKI GLASNIK, 27.1.1994. godine