Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Pon11192018

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Sahranjeni su ostaci tjela pokojnih Tome i Jozete Gagulić!

Garevac/ U srijedu 18. studenog 2009. godine sahranjena su na Garevačkom groblju braća Tomo i Jozo zvani Jozika Gagulić iz Garevca. Braća Gagulić do današnjih dana su se vodili kao nestale žrtve domovinskog rata. Iskopani su još 2000. godine te su bili u Odžaku i tek sada su identificirani te predani sestri Mari koja se pobrinula i organizirala sahranu da bi dostojno čovjeka počivali kao i ostali Garevljani na Garevačkom groblju.

Braća Gagulić  rođeni su od roditelja Marka i Anđe r. Patljak iz Garevca.Tomo  Gagulić je bio gluh a Jozo Gagulić (zvani Jozika) bio je gluhonijem. Pripadnici srpskih snaga uhitili su ih, a potom ubili 1.6. 1992. godine u selu Garevac.  Ubijeni su samo zato što nisu bili kao oni.

Nema prikladnih riječi da čovjek opiše burne osjećaje pri saznanju o svemu ovome Kao da su uzulad sva upozorenja kroz povijest, kao da izjave u smislu «ne ponovilo se», nekim nazovi ljudskim bićima ne znače ništa.

Danas kada su tijela identificirana i sahranjena obitelji ubijenih će osjetiti olakšanje, ali ne i potpunu satisfakciju jer odgovorni za zločine do danas nisu procesuirani. Barem ne u onoj mjeri u kojoj bi pravda bila zadovoljena, ako u ovom slučaju o pravdi, uopće, možemo govoriti.

Nakon sedamnaest godina od zločina u selu Garevac, u javnosti se o tome tako malo ili skoro nikako ne priča. Podaci o imenima žrtava svakako su poznati. Međutim, sve ovo vrijeme o tim žrtvama se tako malo govori da će, ako se ovako natavi, za narednih 17 godina i te žrtve otići u zaborav. Nažalost i zločinci tog masakra kao da ne postoje. Praktički nitko nije izravno procesuiran za taj ratni zločin. I na kraju, pitam se, kako je sve to moguće?

Ovi nevino ubijeni ljudi zaslužuju istinu i pravdu. Istina je, da ih je ubila srpska ratna neman, a pravda... nju još čekamo!

No mišljenja sam da su istina i pravda spore, ali dostižne ta da će Satisfakcija žrtava jednoga dana ipak biti zadovoljena. Nadat je se!

Za GIP piše Mišo Perak

###BLANK###