|
Po svom sjećanju priča nam Ilija Cvitkušić "Džoljo"!
GIP: Ilija možeš li nam nabrojati igrače koji su igrali za Garevac od davne 1952. godine, igrače koji su godinama osvajali razne trofeje i s kojima se Garevac godinama ponosio?
 Koliko mi je poznato za Garevačku „Mladost“ sa zelenog travnjaka igralli su: Anto Ravnjak „Babe Ruže“, Ivo Bajić „Čunjića“, Markica Šerić, Marko Andrić „Kujara“, Nikola Stanić „Daničin“, Šimo Patljak iz Gornjih Kladara, Ivo Banović iz Kladara Donjih, Pavo Mašić, Pero Banić i Tado iz Dubice Gornje. Igrali su još i Roko Vukadin, Frano „Žiginčin“, Niko Križić „Bonin“, Drago Jurilj, Marko Bajić „Čunjića“, Paiš i Benjo Pavić, Jozo Perković „Njonjo“, Mato Kovač „Mačak“, Ilija Mijatović „Iljo tete Kaje“, Marko Lukač. Zvonko Stanić iznimno dobar igrač, kao i Ivčin Grgić. Oni su igrali uvijek kada bi došli iz Njemačke. Čak su s Franjom Žinginčinim dolazili neki igrači iz Doboja da bi igrali za Garevac.
Kada je došla nova generacija: Anto Bajić „Bišćan“, Perica Stanić (Nikolin brat), Zvonko Marić „Čela“, Tomislva „Tomčo“ Šerić, Anto Burić „Kajcarin, Iljo Mijatović „Kajičin“, Anto Pavić „Paiš“, Jozo Stanić „Grgin“, Ivo Perković „Jakin“, Nikola Stanić „Nidžur“, Mato Cvitkušić „Cvišin“, Marko Perković „Peljak“, Mladen Šerić, Vlado Šerić. Mislim da je tada za Garevac igrao i Enver Tursić iz Modriče dok je njegov brat Mustafa bio učitelj u Garevcu.
U to vrijeme smo bili jedna iznimno dobra i jaka generacija. Međutim, ubrzo nas je pokosilo to što se utopio Jozo Stanić „Grgin“. Poslije toga su brzo napustili njegov brat Niko (Nidžur), te trojica braće Tomčo, Mladen i Vlado Šerić tako da u ekipi ostajem ja i Ilija Pavić „Lija“ kao najstariji igrači.
Tada su igrali Vlado Jurilj „Perkov“,, Ivo Stanić „Mađar“, Mato Stanić „Peričin“, „Stari Pitinčin“, Marko Perković „Peljak“, Mato Cvitkušić „Cvišin“, Jozo Senić, Slavko Mutabdžić, Nidžur iz Modriče, Nelko i Jakov „Malog Mate“.
Poslije te generacije dolazi Marijan Kamenjašević „Prka“, Matko Jeleč, jer poslije ženidbe Mato Cvitkušić „Cvišin“ nije htio više igrati. U to vrijeme na golu je bio Ivo Lončar, iznimno dobar golma. Tada smo bili jedna od jačih momčadi u našoj regiji poslije Ive Lončara na gol nam dolazi Marko Stanić „Klico“ a u ekipu pristižu mlađi igrači: Niko Lončar, Zdenko Stanić, Markica Križić, Marko Kovač „Mačak“,
Ja sam rođen 1951. godine i igrao sam sve do 1980. kada je umro Tito. Sjećam se, tada smo igrali u Lukavcu. Poslije toga sam jedanput igrao još u Dubici 1983. godine, a nakon dvije radne sezone u Švicarskoj više nisam igrao. To mi je bila posljednja utakmica za „Mladost“ iz Garevca. Dakle osamdesetih godina ponovno dolazi mlađa momčad s braćom Matom i Joletom Gagulić, Ivicom Kovač „Čmehom“, Matom Kovač „Kudrom“, Velimirom Cvitkušić itd.
GIP: Kako je bilo s mladima jesu li rado dolazili na treninge i trenirali? Jesu li vama starijima bili od pomoći?
Džoljo: Da, mladih igrača smo imali dovoljno. Jedno smo vrijeme imali čak i dvije momčadi starija ekipa i podmladk. Tako se vrlo lako po potrebi dalo naparaviti i dvije prve, pa je bilo čak i teško reći tko je bio bolji. Jedne prilike smo na turniru u Kladarima Donjim igrali s dvije momčadi i na kraju su nam oteli pobjedu za prvaka turnira. Nikica Martinović je bio sudija pa je dosudio penal iako nije bilo nikakvog prekršaju.
Ukoliko poznajete još nekoga da je igrao za Garevac a nije na spisku javite nam to klikom ovdje!
|
Pozdavljam urednistvo PORTALA:
bivsim skolskim kolegom, kao i sa Ilijom ("Dzoljom"
Cvitkusic bivsim suigracem NK Mladost . Iduce godine(01.10.2011god.), odlazim u prijevremenu penziju(Rente) pa bih do tada volio znati vise o vrsnjacima: gdje su, sta rade i gdje bi mogli biti iduce godine. Ja sam, kako rekoh, do listopada u Njemackoj (Radolfzell-Bodensee)gdje jos radim. Inace sam stalno nastanjen u Lovranu, gdje cu provesti svoje penzijske dane. Vec poodmakle 1992god. sam Garevljanima pruzao humanitarnu pomoc(u mojim mogucnostima-smjestaj svima koji se jos nisu bili snasli),a kasnije zaposljavanje ovdje u Njemackoj. Taj SINDROM je ostao u meni, mada znam da nije vise tako strasno kao onih ratnih i par poratnih godina. Inace sam samo jednom godisnje i to u kolovozu na dopustu. Tada uhvatim malo vremena skociti do brata Jure(Djuka),rodjaka Mate(Trsljaka)i ostalih. Madjutim krajem 2011-te godine...
Htio bih, ako je moguce uspostaviti kontakt sa Perom Bajicem ("Spremin"