|
Po svom sjećanju priča nam Ilija Cvitkušić "Džoljo"!
 Sjećam se, 7.07.1975. godine je bio vašar u Modriči, a mi smo malo ranije kupili dresove kao u Ajaxa i prvi put idemo u njima igrati. Tada smo turnir izgubili u penalima od Skugrića.
Te 1975. godine smo bili jedna iznimno jaka i uigrana momčad. Iigrali smo od 1974. - 1983. godine skoro s istom momčadi (igračima). Tada smo igrali ja, Lija, Prka koji je imao samo 20 godina, a svi ostali igrači su bili mlađi. U to vrijeme sam igrao pod brojem 5 iako mi ta pozicija i nije baš najbolje odgovarala jer sam u obrani bio slab ali sam svojom dobrom tehnikom mogao zadovoljiti i to mjesto. Čim je došao Ivo Stanić „Mađar“ ja sam otišao u navalu. Inače sam uvijek nosio dres s brojem 7 i to mi je bila jaka želja. Tada je igrao i Josip Janjić svećenik, dok je bio kapelan u Modriči, kojeg sam uvukao u igru poslije Mlade mise u Kladarima Gornjim. Igrali su i Niko Kovač i Perica Tokić „Čuta“ ali nisu uvijek bili najbolje motivirani te su nekada htijeli, a nekada ne igrati. Isto se događalo i s Mladenom Gagulić „Pitinim“ koji je bio dosta dobar igrač, ali nije htio igrati pa i onda kada je htio ovi su mu branili. Jer kada je jedna momčad dobro uigrana i onda dođe netko tko nije baš motiviran za igru to se nije pokazalo dobro pa su ga držali po strani iako je dobro igrao.
Poslije toga smo još više pojačali momčad jer smo bili u višem rangu. Tada su svi volili igrati u našoj momčadi, bilo je dobro raspoloženje i dobri međuodnosi, pozitivan ugođaj, a bilo je i jela i pića. Tako nam je došao Ivica Lukić, Iljo Perković, Niko Pipunić, Marijan „Fićo“ i Tadija „Tašo“ Filipović.
Tada smo poslije svake pobjede kao premiju imali kod Perije pečenje i ćevape. Tako je bilo od 1986. godine pa do početka rata, 1990. godine. To je bilo zlatno vrijeme NK Mladosti iz Garevca.
U to vrijeme su bile u trendu zbratimljene Mjesne Zajednice pa su nas naši predstavnici Garevca povezali s Braničevom iz Srbije. U nekoliko navrata smo i tamo išli igrati, a nastupalo je i naše KUD.
|
