Garevački Internet portal ®

GAREVLJANI GAREVAC VAS TREBA

19052012

Novi prilozi:
About Guides FAQs

Font Size

Profile

Menu Style

Apply Reset  
Cpanel
Back Vijesti Najnovije vijesti Bos. Posavina Bara Tišina - područje posebnog prirodnog naslijeđa

Bara Tišina - područje posebnog prirodnog naslijeđa

Nedjelja, 05 Veljača 2012 12:11
Mišo Perak
Posjeta: 139
  • Ispis
  • PDF
veličina slova:
bara tisina

DOMALJEVAC-Bara „Tišina“ kod Šamca je jedan od bisera prirode koji zaista vrijedi posjetiti. Ljubitelji ribolova će ovdje posebno uživati, jer pored što prelijepo izgleda, ova bara pruža i jako dobre ulove.

Stim činjenicama općina Domaljevac prezentira područje bare Tišina kao područje posebnog prirodnog naslijeđa. Kao takvo, sadrži i izvrsne turističke potencijale za razvoj ribolovnog turizma.

Općinski planovi usmjereni su, također, prema izgradnji etno-posavske kuće u ambijentu neposredne blizine rijeke Save. S tim u vezi Federalno Ministarstvo kulture i federalno Ministarstvo okoliša i turizma odobrili su realizaciju programa Revitalizacija bare Tišina u Domaljevcu.

Revitalizacija će se financirati u skladu s federalnom Odlukom o usvajanju  programa raspodjele sredstava za očuvanje, konzerviranje i obnavljanje kulturno-povijesnog naslijeđa i očuvanje, zaštitu i obnavljanje prirodnog naslijeđa.

Rok za provedbu programa je 2012.godina

PRESS GIP-a

Komentari (0)
Komentiraj
Vaši kontakt detalji:
Komentar:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img]   
:D:angry::angry-red::evil::idea::love::x:no-comments::ooo::pirate::?::(
:sleep::););)):0
Security
Molim unesite anti-spam kod sa slike.

Garevac

garevacka-zastava
  Garevac moj zavičaj

Burića štala

burica-stala
Mjesto strave i užasa

Župa Garevac

garevacka-crkva
Mjesto molitve i opraštanja

Otvorenakuća

otvorena-kuca
Centar za mir i kulturu

NK Mladost

nk-mladost
Mladost sa zelenog travnjaka
hrastGarevački stari hrast! Desetljećima se svakoga proljeća odijevao novim lišćem, ponosno je širio krošnju, a u zemlju zakapao dugo korijenje - taj stari hrast u Garevačkom groblju. Godinama je oplakivao pokojne, žalostio se odlascima Garevljana u tuđe, daleke krajeve, očekivao njihove povratke. I one kobne god. 1992., gledajući barbarski izgon Garevljana s njihove stoljetne grude, teška se tuga uvukla u njegovo korijenje, deblo i grane. Od toga se dana taj naš ponositi hrast počeo sušiti da bi konačno ispustio dah života. No, on je i danas tu, svoj na svome, suh, uspravan, prkoseći ljudima i vremenima, doziva svoje Garevljane da se vrate na stara djedovska ognjišta.