Na pistu je upravo izlazila i treća djevojka, a haljina koju je imala na sebi, bila je ljepša od one prethodne. Sjedila sam u prvom redu i beskrajno uživala u ovom modnom događaju.

Dok sam u iščekivanju Marijanovog povratka s posla u naslonjaču pred televizorom nervozno lomila prste znala sam da mu napokon moram priznati što je na stvari. Mjesečnica koja mi je uvijek dotad bila redovita, sada mi je kasnila već gotovo dva mjeseca.

Prije samog odlaska na posao užurbano sam ispijala prvu jutarnju kavu i razmišljala o današnjim obvezama kad me u tome prekinula reska zvonjava telefona. Bože, tko bi me, i zašto, zvao ovako rano? Valjda se nije što dogodilo Tomi? – sa strepnjom sam pomislila podižući slušalicu.

No, hajde, što čekaš?! Skoči već jednom! – proderala se Lela dok sam stajala na odskočnoj dasci  bazena gdje sam zajedno sa svojim prijateljicama odlučila provesti to sparno, ljepljivo popodne.

Dobro jutro susjeda. Bili ste u gradu? Vidim, puno toga ste kupili. Nakrcana vrećicama, upravo sam se zaustavljala pred vratima stana kad sam iza sebe začula ženski glas. Osvrnuvši se, susrela sam se s nepoznatom ženom obilno našminkanih tamnih očiju.

S velikim zadovoljstvom vas mogu obavijestiti kako je naša tvrtka u prethodnoj godini bila uspješna po svim segmentima poslovanja. Želio bih svima zahvaliti na uloženom trudu, znanju i odgovornosti i poželjeti vam još puno uspjeha u narednom periodu.

Stela, što je s tobom? Namjeravaš li uopće ustati danas? – osjetila sam kako me odjednom prodrmala nečija ruka. Polako sam otvorila jedno a potom i drugo oko i zbunjeno se zagledala u mamu koja je stajala pokraj kreveta.

Dok sam tog jutra pakirala putnu torbu osjećala sam neizmjerno uzbuđenje. Stvari i događaji su mi u proteklih nekoliko mjeseci definitivno išli u prilog a godišnji odmor na koji sam se upravo spremala, bio je vrhunac mojih najluđih očekivanja.

Dok sam se uskom prašnjavom cestom jednog pitomog slavonskog sela polako približavala svom odredištu, majčino uplakano lice mi je neprekidno bilo pred očima. Anita, dušo, ne odlazi. Nemaš ondje nikoga svoga. Tko zna što se sve može dogoditi. Znam da ti nije lako.

Vlasta, molim te, nemoj mi samo reći da danas ponovo nisi ništa skuhala – trgnula sam se začuvši glas svog supruga Dinka. Oh, Bože, zar je već toliko sati? – panično sam pomislila. Instinktivno sam zaklopila svoje prijenosno računalo ali na žalost, bilo je već kasno.