Marija Majka Crkve

ŽUPA GAREVAC

Pon09162019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Proslava Iline u Garevcu 2007.

Izrečena propovijed na blagdan Sv. Ilije 2007. u Garevcu
U Kristu otkupljena braćo i sestre!
Hrvatski pjesnik Mirko Maduna koji je svoje djetinjstvo proveo na ulicama našega Sarajeva u svojoj mladenačkoj pjesmi «OTKUCAJI VREMENA» između ostaloga napisa ovako:
I tako svaki dan ima svoj nestanak.
Prolazi, nestaje, zaboravlja se!


Jedan između njih nikad!
Jednom počelo je da se gradi novo vrijeme!
Jednom nova etapa…!

ilina07

Braćo i sestre! Nije nam poznato na koji dan i koju etapu je mislio spomenuti pjesnik i to je tajna samo njemu znana. Ali vi,  koji ste nikli i ponikli na ovoj garevačkoj grudi, za vas postoji jedan dan koji je uistinu drugačiji od drugih, koji se neće i ne smije u vašem životu zaboraviti nikada.

To je dan današnjeg svečara svetoga Ilije, koga očevi vaši izabraše za svoga zaštitnika i
u nebu kod Boga svoga zagovornika;
Dan, kada se sjećamo čovjeka što je živio prije tri tisuće godina, a još uvijek živi spomen na njega, njegovo veliko ime, njegovu slavu i veličinu. Njegov život i djela svjedoče: prorok Ilija nije bio obični, sitni, ljudski crv nego div, gorostas, svetac, jedan od najvećih što ih je Bog  poslao da u njegovo ime govore o njemu, da se bore za njega, da svojim riječima šiba grijeh i nevjeru svojih sunarodnjaka.

Evo,  taj svijetli lik na svetačkom nebu kršćanstva na ovaj topli ljetni dan okupi i vas s jednim jedinim ciljem kako biste u ovom vašem bespuću življenja i proživljavanja dok ste rasuti po cijelom svijetu, okruženi stotinama bogova i božića, ispovjedili svoju vjeru u svoga Boga  i iskazali ljubav i poštovanje vašem zaštitniku i ovoj rodnoj vam grudi.
Zaustavimo se za trenutak i zaboravimo na sve svoje poteškoće i probleme. Stanimo pred ogledalo svoga života kako bi mogao svatko od vas upitati samoga sebe:
Da li još živi i kakva je moja vjera koju naslijedi od oca svoga i majke svoje?
Gdje je i kakav je moj Bog?


Ima li još uvijek mjesta za njega u mome životu, mojoj obitelji, u mojoj duši i mome srcu?
Da li ste možda razmišljali, kada bi sv. Ilija ovdje danas stajao umjesto mene što bi vam rekao i koja bi bila njegova poruka svima nama? Što drugo nego ono što je hrabro govorio narodu svoga vremena ne plašeći se onih koji su mu o glavi radili i ne osvrćući se na njihove ponude i prijetnje.

Dokle ćete hramati na obadvije strane? - grmio je Ilija gledajući kako njegovi suvremenici zaboravljaju Boga svojih otaca, a štuju i klanjaju se izmišljenom i nametnutom bogu Baalu krvoločne kraljice Jizabele. I danas je mnogo onih  koji jednom rukom pokušavaju se držati  Boga, ali druga neće da se odlijepi od vraga., mnogi kao da žele biti Kristovi u nedjelju, đavolovi u ponedjeljak, kako neki rekoše ne zamjeriti se ni Bogu ni vragu!
Zato ne dajte se zavesti i prevariti lažnim bogovima i njihovim laskavim obećanjima koji vam obećaše brda i doline. Obećaše i samo na obećanju ostadoše jer ništa od toga ne ispuniše.
Vjerujte u Boga otaca vaših koji vas je vodio kroz  dugu i krvavu povijest. On vas nikada nije i neće iznevjeriti i ostaviti, ali ni vi njega nikada nemojte zaboraviti i svoja mu leđa okrenuti.
Idite za onim Kristom koji je svojim uskrsnućem pobijedio do tada nepobjedivu smrt dokazavši ovozemaljskim moćnicima da je jači od svih njihovih podmetanja i mešetarenja.
Držite one zapovijedi koje je iz ruku samoga Boga Mojsije primio na brdu Sinaju, ali ne da budu napisane na dvije kamene ploče, nego duboko u srcu svakoga  od vas, vas i vaše djece…!
Istina ako bi te riječi samo slušali, a ne bi u svome životu provodili ništa nam ne bi koristilo, niti nama niti onima koji žive zajedno s nama. Zato neka se čuje Kristov glas među nam: Obratite se i vjerujte Evanđelju!
Obratite se danas vi: kojima je draže mrziti nego praštati!

Lakše proklinjati nego blagoslivljati!

Lakše psovati nego molitve izgovarati!

Lakše krv prolijevati nego tuđe suze brisati!

Lakše pljačkati i otimati nego svoj zalogaj i svoju košulju sa drugim podijeliti!

Braćo i sestre! Lako je hodajući zemljom pokušavati prkositi Bogu i od njega okretati glavu, ali svakome će doći onaj sudbonosni dan, dan kada ćemo neodgodivo morati stati pred velikog i pravednog Boga i s njim se pogledati oči u oči. Tu neće i ne može pomoći nikakva veza i poznanstvo, mito niti korupcija, snalažljivost niti pametna glava jer tu glavnu ulogu imaju samo istina i naša dobra djela. Sve će iza nas ostati. Ništa nam osim naših dobrih dijela neće vrijediti, čak će nam to na smrtnoj postelji smetati.

Ako čovjek nema duše, on je onda samo materija, a svaka  materija je raspadljiva, prolazna, podložna truleži, može se iznajmiti i u  bescjenje prodati, na kraju bit će pogažena i na smetlište bačena.! Kažu ljudi: Povijest je učiteljica života, pa naučimo i mi nešto iz te povijesti!

Dragi moji garevljani! Puno se toga promijenilo i u mom i vašem životu od početka onih ratnih godina do danas! Nemojte mi zamjeriti, ali ne mogu, a da vas  danas ne upitam:
Gdje nestade ona velika ljubav prema ovoj garevačkoj rodnoj grudi na kojoj ste nikli iponikli?
Gdje se izgubi ponos s kojim su očevi vaši za ovu ravnicu umirali i krv svoju prolijevali  boreći se za krst časni  slobodu zlatnu, a vi je zaboravljate, leđa joj okrećete, čak i tuđinu je prodajete?

Gdje nestade onaj sveti prkos u životnim poteškoćama i povjerenje u Božju providnost koja je krasila srce vaših majki, majki udovica, majki patnica, majki mučenica koje vas poslije drugog svjetskog rata ne ostaviše,  ponovno se ne udaše, nego vas zagrliše, pod svoje skute staviše, svoje rukave zasukaše, svojim žuljavim rukama  u Garevcu othraniše i u život uvedoše?
Većina njih pomriješe, odoše shrvane i istrošene pod crnu zemlju a njihovi sinovi i kćeri u svijet bijeli krenuše, njihovu muku i patnju zaboraviše, grobove svojih otaca izdadoše?

Zar će Garevac i garevljani dozvoliti da se ostvare proročanske riječi doktora Pavla Matijevića koji u svojoj proročanskoj viziji reče: I proplakat će prah nad grobovima otaca naših, i majki naši jer doći će vrijeme kada neće biti suza koje će ih zaliti niti ruku koje će korov s tih grobova počupati?

Zar ćeš ostaviti i zaboraviti ono što je krvavih žuljeva tvoj otac ili tvoja majka udovica skupa s vama  gradila i obnavljala, a sada postade leglo zmijama i gušterima, da u njoj žive i svoje gnijezdo u njima prave ptice i gavrani?
Što ćeš reći svome ocu i svojoj majci kad se poslije završetka ovoga života  u nebu s njima pogledaš oči u oči?  Kada te tvoji roditelji budu upitali: ''Sinko, zašto si nam to učinio, što si tu svetu garevačku zemlju tuđinu ustupio, u bescjenje prodao?''
Pođite, sebi i svoj djeci kruha zaradite, ali svoga Boga i svoj Garevac nikada ne izdajte i ne zaboravite. U njega dođite, u njemu zapjevajte, na njegovim sokacima kolo zaigrajte, svog mrtvog oca i majku u grobu razveselite, na tim grobovima cvijeće zasadite i svojim ga suzama zalijte. Zapamtite, a to i svoju djecu naučite: Lijepa je Švicarska, bogata je Njemačka, privlačna je Amerika, jedna je majka Hrvatska, ali jedna je jedina i neponovljiva tvoja Bosna ponosna:

Ovdje se lakše diše, Ovdje ptice ljepše pjevaju, ovdje se umire s pjesmom na usnama! I zato, ljubav prema Bogu i svom rodnom kraju u svome srcu danas ponesite i te dvije ljubavi u svoje srce i srce svoga djeteta usadite. Vi, i vaša djeca tom Kristu vjerujte, za tim Kristom krenite:
Jer On je naš put kojim trebamo ići,
On je naša istina za koju se trebamo boriti,
On je naš život koji trebamo živjeti. Amen!

Balegovački župnik Pavao Brajinović

Ostale fotografije od blagdana Sv.Ilije pogledajte klikom ovdje