Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Ned05192019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Skromnost je njegova vrlina

I.5. - JUNAČINA IZ MODRIČE

XXXXXXX 105. brigada HVO Modriča

Skromnost je njegova vrlina

Na slobodnom oraško-šamačkom bojištu sve vrvi od heroja i junačina. Svima je jedan cilj – očuvati slobodno i vratiti trenutno okupirano. Uz sve to vrlo su skromni i sve što rade smatraju normalnim patriotskim zadatkom.

A, takav je upravo i naš zapovjednik I. voda I. satnije 105. modričke brigade XXXXX. Upravo zbog svoje prevelike skromnosti zaslužuje da se o njemu mnogo više i mnogo češće piše, jer vrijeme je i prilika da pođemo isticati djela, a ne priječi. I prije izbijanja rata naš xxxx ili kako smo ga od milja zvali "XXXX" odlikovao se poštenjem i skromnošću, a zbog rezultata koje je postizao na radnom mjestu u Rafineriji ulja, gdje je bio zaposlen, nekoliko puta proglašavan je za najboljeg radnika, a njegovo postrojenje, zahvaljujući prije svega njemu, najboljom cjelinom u Radnoj organizaciji. I tko bi tada mogao misliti da će od veoma radinog i smirenog mladića izrasti izuzetno hrabar vojak i odlučan zapovjednik. Kako sam reče, svoju prije ratnu skromnost koja je nekada prelazila u potištenost objašnjava da je mnogo prije ostalih predosjetio što se sprema na ovim pitomim područjima, ali u to nije mogao uvjeriti ni najbliže.

Kada je već bilo očigledno da se avet tiranije nadvila i nad naše krajeve, odmah se uključio u pripremi svojih vršnjaka i starijih za obranu Modriče. U najvećoj tajnosti organizirao je prikupljanje oružja, a svoje bogato vojničko iskustvo i znanje vješto je prenosio na ostale.
Napad na Modriču, sa svoja dva brata i nekoliko komšija, dočekao je na najisturenijem položaju voljene mu Majne. Koliko njegova smirenost i domišljatost igra važnu ulogu u konkretnim situacijama, neka pokaže samo jedan od niza primjera kada je s još nekolicinom boraca na Majni držao na odstojanju desetak puta jaču četničku jedinicu nekoliko dana. Naime, pošto je znao da četnici dalekozorom prate što se zbiva na Majni, organizirao je da 5 - 6 boraca sa zelenim beretkama stalno kruže po određenoj maršuti što je kod četnika ostavilo dojam, a to su objavili i putem svoje emisije na svojoj radio postaji, da na Majni ima 400 - 500 pripadnika zelenih beretki. Svoj smisao za domišljatost i svoju hrabrost nastavlja kroz čitav rat uvijek na prvim borbenim linijama.

Na pitanje da li u određenim akcijama osjeća strah on sasvim ozbiljno odgovara s «DA» i to ne za sebe nego za svoje vojake, jer ne bi mogao podnijeti da zbog njegove eventualne greške bude ranjen ili pogine ijedan od njih. Zbog toga tamo gdje je najopasnije i najteže odlazi osobno i onda nije ni čudo što takav čovjek i zapovjednik ima toliko povjerenje u jedinicu kojom zapovijeda. Pa zar onda nije i vrijeme i trenutak da takve pojedince ističemo i o njima pišemo. A oni ne misle tako, jer kako kaže naš xxxx što je tu čudno da netko posjeduje hrabrost i svo svoje znanje i energiju ulaže u pobjedu nad četničkim agresorom. To je sasvim normalno, jer jednom za  
svagda treba svoju Bosnu osloboditi četničke okupacije, a to nam je dužnost. Eh, kad bi bar tu svoju dužnost približno podjednako osjećali svi, mnogo više bi nas bilo - na prvoj crti bojišnice, a mnogo manje u Hrvatskoj ili Evropi.

I.5. – POSAVSKI GLASNIK, 3.6.1993. godine

###BLANK###