Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Sub12142019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Satnik velikog srca

I.8. - PORTRET BRANITELJA (I)

NIKOLA KNEŽEVIĆ, 105. brigada HVO Modriča

SATNIK VELIKOG SRCA

Bosanska Posavina se uvijek mogla ponositi duhovnim bogatstvom svojih žitelja. Dobročinstvo i briga za druge, posebice one kojima je pomoć neophodna, ovdje je svakodnevna pojava. Učiniti dobro djelo postalo je pitanje časti. Bezbrojni su primjeri ljudi uz čije ime stoji epitet plemenitosti. Jedan od takvih je i Nikola Knežević zvani «Radiša» - satnik u 105. modričkoj brigadi.

Nadimak Radiša - Nikola je dobio zahvaljujući radu kojim se isticao pomažući drugima, prije svega susjedima, a i ostalim seljanima, pogotovo siromašnim. Po nekoliko dana Radiša je znao radom pomagati drugima. Nije žalio ni novcem pomoći, iako ga i sam nije imao dovoljno. Posebno je mnogo činio za NK «Mladost» iz Čardaka, na čijem čelu se nalazio punih šest godina.

- Rat u Hrvatskoj zatekao me je u mom rodnom Čardaku. Znao sam da to nije dobro, priča Radiša, i znamo sam da će srbočetnička agresija proširiti i na Bosni i Hercegovinu i na moju Posavinu, na moj Čardak. Nisam mogao mirno spavati. Razmišljao sam, što da uradim? I donio sam odluku.

A kakvu je odluku donio Radiša? Najbolju moguću, pokazat će to događaji koji će uslijediti. Samoinicijativno počeo je nabavljati oružje. Za sebe i za svoj narod, za momke iz svog zaseoka Podade. «Osa» s pet punjenja, RPG s 16 granata, puškomitraljez M-53, tri «srpkinje» s pripadajućim dijelim municije, bio je prvi Radišin arsenal oružja.

- Nisam imao dovoljno sredstava, ali sam išao na pozajmicu od 9.000 DEM. I nisam se pokajao. Kada je i kod nas buknuo rat momci iz mog zaseoka bili su najbolje naoružani.

Što iz zahvalnosti, što iz njegove odlučnosti i nepokolebljivosti u borbi za obranu Bosanske Posavine, borci iz njegove mjesne zajednice su ga izabrali za svog satnika.

- Nije Radiša, kažu oni, stekao samo naše povjerenje. U Radišinu, odnosno našu satniju, kada su čuli da je Radiša, pristupilo je 28 boraca iz Živkovog Polja.

Radiša uspješno vodi svoju satniju u ovom nametnutom ratu.
- Imali smo i teških trenutaka, kaže Radiša. Najteže mi je bilo onoga dana kada su četnici upotrijebili bojne otrove kako bi probili naše crte obrane. Otrov je prosto zaslijepio borce i oni su počeli tumarati. Sakupljao sam ih jednog po jednog kako ne bi pali četnicima u ruke. Tek kasnije sam vidio kojoj sam se opasnosti izlagao. Nisam drugačije mogao postupati. To su bili moju suborci, moji ljudi.     
Radišini suborci su puni hvale za svog satnika.

- Kad je Radiša s nama, kažu oni, osjećamo se u potpunosti sigurnim. On kontrolira naše rovove, provjerava je li imao dovoljno municije, brine se za cigarete, za osobne probleme. U njegovom velikom srcu ima mjesta za sve nas. Zato svi novi borci koji dolaze traže da idu u Radišinu satniju.

Za Radišu kažu da se nikada ne ljudi, osim kada igra odbojku. A i to mu kažu lijepo stoji, da i s ljutnjom osvaja simpatije.

I.8. – POSAVSKI GLASNIK, 12.8.1993. godine

Ovdje je komentar koji smo prenijeli sa stare stranice

Donjokladarac 2012-05-03 19:01:12  
Svaka cast za ove priloge i dogodovstine iz rata a pogotovu ova o Radisi, covjeka poznam i doista zasluzuje sve ove hvalospjeve.I konacno netko s imenom i prezimenom, ta nisu Posavinu branili heroji x,y pa ce uskoro biti i osoba a ili b ili tko vec, pa to su nasi ljudi koji su branili svoj kucni prag i sigurno su ponosni na tu cinjenicu.Jos jednom, bravo za urednika portala!

###BLANK###