Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Pet09202019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Sloga je garant naše pobjede

I.13. - PORTRET BRANITELJA (IV)

FUAD JANJARAC TEŠKO JE RANJEN U RODNOJ MODRIČI OČEKUJE ČETVRTU OPERCIJU, ALI OPTIMISTIČKI TVRDI

SLOGA JE GARANT NAŠE POBJEDE

U tihoj ulici podno Majne skromno je - zajedno s majkom i braćom - živio xxxxxxxx. Tihi, nenametljivi momak, zlatnoruki kućni majstor u Srednjoškolskom centru Modriča. Planove o zasnivanju vlastite obitelji, gradnji krova nad glavom u vatru rata bacili su velikosrpski osvajači; umjesto djevojke - puška, umjesto mladalačke radosti - rane, krv, ruševine. U svakoj mu riječi - nostalgija, žal za rodnim gradom oko orosila.

- Živjeli smo složno, ne pamtim da se na području općine Modriča dogodio bilo kakav međunacionalni sukob. Modriča je oduvijek bila svakom širom otvorena, radili smo zajedno u poduzećima, družili se u kafićima, zajedno igrali, svadbovali... Nažalost, i oni koji su u našem gradu objeručke prihvaćani drznuše na susjede, prijatelje, kolege, kumove... Podstaknuti gospodarima rata iz Srbije, najprije su nasrnuli na Modriču 11. travnja 1992. godine kada su opljačkali naoružanje i sredstva veze iz SJB i iz Štaba TO, da bi se druga krvavo-rušilačka agresija dogodila 3. svibnja kada su nas četnici zasuli nebrojenim projektilima...

Tihano kazuje ratnu priču xxxxxxxxx  i povremeno zastajkuje da bi koliko-toliko savladao ranu u duši, bol u srcu, grč na licu:
- I nebo je gorjelo, tresla se Modriča. Bila je to neravnopravna borba, pokušali smo se oduprijeti do zuba naoružanom agresoru. Ma, Muslimani i Hrvati nisu bili spremni za rat, jer nisu željeli da pucaju u dojučerašnje susjede. Izvor ovog nezapamćenog zla leži u ideji o stvaranju velike Srbije koju su najprije podržali ekstremni Srbi, a potom i brojni njihovi drugi sunarodnjaci iz Modriče i okoline. Mi smo počeli skromno pripremati tek nakon 11. travnja kada smo konačno uvidjeli da vrag odnio šalu. Nažalost, 5. svibnja, u žestokim borbama nedaleko od SJB gdje su na položaju bila moja braća xxxxx , xxxxxx, xxxxx zadobio sam tešku ranu ...

Opet - bolni grč na licu iz duše lebdi teška osuda: - Promatrajući dvogledom, zapazili smo (i prepoznali ih) kako odozgo s Majne na nas pucaju oni koju su među nama zakućili, a mene su pogodili zločinci koji su pucali iz dvorišta SJB. Teško je stradala desna nadlaktica, krv je liptala. Prvu pomoć pružilo mi je osoblje lokalne bolnice u Odžaku, a potom sam imao jednu operaciju u Slavonskom Brodu, a dvije u Zagrebu. Uslijedila je višemjesečna rehabilitacija u Krapinskim Toplicama. Ipak, desna ruka je još uvijek nepokretna tako da ću uskoro biti podvrgnut još jednom kirurškom zahvatu. Treća nije bila - sreća, nadam se da će se četvrta posrećiti. Jer - zna se - nakon ozdravljenja ponovo ću u 105. modričku brigadu HVO koja se junački drži na posavskom bojištu.

S tugom se prisjeća svojih suboraca Seje i «Skandija» koji su pali u Modriči, Ismeta i Besiba koji pogiboše u okolici Dervente, odnosno Orašja. I čitam u dirljivoj priči da ama baš nimalo ne žali što nije iskoristio priliku da se još prije rata otisne u Njemačku gdje ga je čekao unosan posao. xxxxx i majka xxxxx (koja je osjetila sve golgote zatočeništva u OŠ »Sutjeska« Modriča i logoru u Doboju) nostalgično se sjeća rodnog grada i Ulice »xxxxxxxx« gdje je u plamenu ostalo sve ono što su s mukom godinama namicali. I podrhtava glas kad plemenitu poruku kazuju: - Sretni smo što Hrvati i Muslimani na posavskom bojištu dišu jednom dušom. Samo njihova sloga može biti zalog konačne pobjede u ovom bespotrebnom ratu kojeg su nam nametnuli velikosrpski osvajači nakon što su prigrabili oružje koje smo svi desetljećima skupo plaćali.

I.13. – POSAVSKI GLASNIK, 27.1.1994. godine

###BLANK###