Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Pet09202019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Sjećanje na poginule, nestale i ranjene Garevljane tijekom rata 1992.

Dragi moji Garevljani! Jedan za drugom prolaze godine od početka još jedne Garevačke Kalvarije. Kažem, još jedne, jer tek što su rane zacijelile i sjećanja izblijedila na krvavo proljeća 1945. i Burića štalu, dođoše crni kosci s istoka i pokosiše naše hrvatske njive. Ova priča je trzaj duše da od zaborava otrgne plamičak sjećanja što i danas negdje tinja usprkos olujama što jednako s istoka i zapada žele ga  ugasiti.

KRATKA KRONOLOGIJA RATA U GAREVCU OD 11. TRAVNJA DO 27 LIPNJA 1992 GODINE.

11 travnja 1992. godine, bila je subota, uoči velikog tjedna. Vijest o događaju u čaršiji odjeknula je kao eksplozija. Mnogi Garevljani su ulazak Gavre Drinića s četnicima u Modriču shvatili kao ozbiljnu prijetnju. Kasnije je ovaj dan i službeno proglašen početkom rata. Već do podne zauzeli smo položaje na Bazi i Pustari. Međutim nakon uspješnih pregovora, Gavro se povlači iz većeg dijela Modriče.

Na veliki četvrtak, 16. travnja Simo Zarić je sa svojim četnicima ušao u Bosanski Šamac. U ranu zoru 17. travnja (petak) velika eksplozija odjeknula je Posavinom, već oštećen most na Savi kod Šamca je srušen.

Nakon toga uslijedilo je razdoblje prividnog mira. Kroz to vrijeme, naša se vojska polako ustrojavala, uspostavljeno je tzv. ratno stanje u selu. Kako su straže držane kontinuirano na 3 – 4 lokacije, organizirane su vojne kuhinje (jedna je bila u Perićima a druga u Bajama).

3. svibanj je dan kada je Garevac po prvi put nakon 1945. godine izravno osjetio miris rata. Toga dana na Garevac su pale prve granate. Nastale su prve materijalne štete. Prve granate su pale na kuće u blizini doma za duševne bolesnike tzv. "Mašinske".

Ma koliko smo se nadali, molili se Bogu, ipak, rat kao veliko zlo traži ljudske žrtve. Dan 10. svibanj 1992. je prekretnica Garevačke povijesti. U prvom ozbiljnom ratnom sukobu na crti prema Miloševcu, Garevac je izgubio svoja dva cvjeta, dva mlada jablana. Poginuli su I. T. i A. G. .

Nakon ovih dana, učestala su granatiranja, sukobi na crtama bojišnice.

18. svibanj je dan kojeg osobno pamtim. Svake godine od tada, 18 dana u gospinom mjesecu svibnju, proživljavam slike događaja na taj dan godine 1992. U ranim popodnevnim satima od posljedica ranjavanja preminuli su meni dragi M. P. i N. P.

Cijeli mjesec lipanj je bio prožet tugom i žalošću. S vremena na vrijeme, naši osjećaji su se mijenjali od nade u pobjedu pa do osjećaja zaboravljenosti. Gorki događaji ranjavanja i pogibelji su se nastavili. Poginuli su.

Pod konac lipnja, granatiranja su postala učestala.

POČETAK KRAJA: 24 lipnja, nakon žestokih navala, popustila se obrana na Kornici. Sutradan u četvrtak, 25 lipnja, četnici su već probili linije i došli pod Adu u Čardaku.

Petak 26 lipanj 1992. godine – Garevac je praktički iseljen! Većina branitelja je prešla Savu. Nekoličina najhrabrijih je ostala preko noći u selu jer četnici nisu još bili ušli.

U subotu 27. lipnja 1992., Garevac pada u četničke ruke.

LAKA IM GAREVAČKA CRNE ZEMLJA. POČIVALI U MIRU!

Molim sve one koji imaju i koji su voljni dati na uvid, bilo kakav zapis, dokument ili slike o događajima u svezi rata u Garevcu neka mi se jave radi moguće izrade monografije o ratu u Garevcu. Zabilježimo našu povijest ne da bi živjeli u njoj nego učile od nje!

Za GIP piše mr. sc. Mario Perić

###BLANK###