Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Sri06192019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

DAN PRKOSA I PONOSA

sjecanje ratnika malaSubota, 11. travanj 1992. godine. U ranim jutarnjim satima, postrojbe tadašnje JNA i bosanskih Srba, predvođene GAVROM DRINIĆEM, zauzeli su sve vitalnije objekte u Modriči, među kojima i policijsku postaju. Nezakonito su razoružali i lišili slobode policijske djelatnike i pripadnike pričuvnog sastava nesrpske nacionalnosti, te ih podvrgnuli višesatnom ispitivanju i psihičkom maltretiranju.

Te subote, ako je i bilo «ratnih sjekira» među Garevljanima, sve su pokopane. Još su mi i danas u sjećanju slike s Lateralnog kanala, na kojima su zajedno, rame uz rame, očevi i sinovi, djedovi i unuci, svi s povijesnom zadaćom i jedinom željom -  PO SVAKU CIJENU ZAUSTAVITI NEPRIJATELJA UKOLIKO KRENE PREMA GAREVCU.
 
Povjesnu zadaću bojovnici Garevačke bojne su u cijelosti izvršili – neprijatelj nije ušao u Garevac. I ne samo što nije ušao, nego su tijekom dana neprijateljske postrojbe napustile grad.

Je li ovome pomoglo svjesno plasirana dezinformacija da se u Garevcu nalazi na stotine dobro naoružanih i uvježbanih hrvatskih bojovnika, koji su spremni Rafineriju ulja dići u zrak i time izazvati ekološku katastrofu s nesagledivim posljedicama, naše vojno grupiranje i stezanje obruča oko grada ili nešto treće, ostavimo povjesničarima.  

I dok smo jednim uhom slušali kako časnici JNA megafonom pozivaju građane Modriče da predaju naoružanje ili će u suprotnom postupiti po njima dobro znanom planu, drugo je bilo rezervirano za izravni «radio duel» MURATA ŠABANOVIĆA i generala KUKANJCA. Ukoliko ste zaboravili, posjećam da je tom prigodom Šabanović prijetio generalu Kukanjcu da će minirati branu kod Višegrada, potopiti taj grad ali i sam Beograd.

Ovaj detalj sam istaknuo iz razloga što smo uvidjeli da i jedan mali, običan čovjek (kao što smo i mi sami bili) može dobrano usporiti ili privremeno zaustaviti ogromnu mašineriju koja se zvala Jugoslavenska narodna armija u njezinom jurišanju na vlastiti narod.

Da rezimiram – te subote, neprijatelj je pred sobom imao samo susretljive, uljudne, karakterne, civilizirane, dobrodušne, fine, mirne i čestite Garevljane, neustrašive, pravdoljubive, nacionalno osviještene, odlučne bojovnike u tenisicama i trapericama, koji su do tada danju redovito išli na posao, u vrt ili njivu, a noću držali seoske straže i ilegalno se obučavali kako bi što spremnije dočekali neprijatelja koji je svoj krvavi pir uveliko provodio po pojedinim dijelovima BiH. Tog dana nismo postali ratnici, ali smo bili spremni žestoko i po svaku cijenu odgovoriti kako bi obranili svoje domove, obranili svoju svetinju, obranili svoj GAREVAC. Ponosan sam na tada iskazani, svojstven i prepoznatljiv prkos, hrabrost, dostojanstvo i zajedništvo.  

Ulomak iz knjige "Sjećanje ratnika" autora Antuna Fuglinskog