Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Čet11212019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

DANI PAKLA

«Rat je pakao».
(William Sherman)

«U raju je lijepo, ali u paklu je ekipa».
Međutim, u ratnom paklu, bez obzira kakva je ekipa, nije nimalo ugodno. A mi smo tih dana preživjeli pravi pakao.
Samo onaj tko je bio na crti, zna kakav je osjećaj čuti ispaljenje minobacačke granate s neprijateljskih položaja i čekati dok ne čuješ detonaciju, u glavi ti je samo jedna misao, jedno pitanje: «Je li ova moja?».

Nakon detonacije osjećaš olakšanje, ali vrlo kratko jer ide druga pa još jedna, peta ... stota ....

Rat je i najbolje i najgore vrijeme za stvaranje vojske. Najbolje, jer se naučeno brzo primjenjuje u praksi, a najgore što se propusti u organizaciji, stezi i zapovijedanju plaćaju velikom cijenom.

A kad sam kod vojske i njezinog stvaranja, uz puno uvažavanje svih onih koji su dali svoj obol, moram spomenuti jedno ime – NIKO LONČAR. I dok su pojedinci napustili Garevac ili tražili valjan razlog da iz njega odu, Niko, umjesto da zasluženi odmor provodi u krugu svoje obitelji, dolazi u svoj Garevac, u svoju i našu svetinju.
 
Stasit, odlučan, odgovoran, izuzetno motiviran, samodiscipliran, s velikim ratnim iskustvom s ratišta diljem Hrvatske bio nam je dodatni motiv da ustrajemo u svojoj nakani i  obranimo ono što je naše.
S njim nije došlo samo neophodno ratno znanje, nego i odore, naoružanje i streljivo.
Moja prva maskirna odora bila je njegov dar.

Često je znao navratiti u moj rov, ćaskali smo o svemu i svačemu.
Još su mi i danas u sjećanju urezane njegove riječi: «Čovjek koji ne brani svoje, nije čovjek».
Na žalost, Niko više nije među živima, ali su mu Garevac i Garevljani vječno zahvalni.  

Antun Fuglinski