Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Čet11212019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

PONOVNO U MODRIČI

Početkom tjedna, zbog prelaska na novu dužnost, kao u neka dobra stara vremena, ponovno putujem u Modriču. Iz smjera Garevca, kod poduzeća «8. septembar» (stolarija) zaustavljen sam na punktu vojne policije jer je ovo područje i dalje bilo zona ratnih djelovanja. Nakon uobičajene procedure, nastavljam daljnje kretanje.

Ulazim u grad koji izgleda sablasno. Na svakom mjestu vidljivi tragovi borbi – uništeni stambeni i poslovni objekti, obiteljske kuće, po ulicama oštećena vozila, uginule i ubijene životinje, čahure raznih kalibara ...

Dolazim pred zgradu policije. Ulazim u istu, ne pronalazim nikoga. Odlazim u svoj ured koji se nalazio u prizemlju lijevo. Vrata ureda otvorena, stvari i namještaj razbacani. Na kožnoj fotelji, na vlastito iznenađenje, pronalazim bijelu majicu na kojoj je bio otisnut tekst: «HVALA TI BOŽE ŠTO SAM HRVAT» i hrvatski stijeg.

Još i danas kod mene je prisutna dvojba: ima li pronađena majica veze s pratnjom garevačke skele na relaciji Modriča («Metalrad») – Garevac (rijeka Bosna) zbog koje su mi neke kolege prigovarale na iskazanoj samovolji jer nisam ispoštovao propisanu proceduru ili se radi o pukoj slučajnosti. Naime, skela je izlazila izvan dopuštenih gabarita te je iz tog razloga, osim  pratnje prometne policije, bilo potrebna i posebna dozvola od strane «Doboj-puteva» iz Doboja. Kako nam bilo kakvo daljnje odgađanje nije išlo na ruku, odlučio sam preuzeti svu odgovornost na sebe te ne izlažući druge prometne policajce bilo kakvom riziku, osobno izvršiti pratnju skele na spomenutoj relaciji.

Na izlasku iz zgrade policije kratko sam se zadržao pred ulaznim vratima podruma u kojem su bili zatočeni oni čija je jedina «krivica» bila što su u krivo vrijeme živjeli ili se zatekli na krivom mjestu i bili krive nacionalnosti. Njihovi krici su utihnuli, ali krv i drugi tragovi zvjerstva mučitelja bili su i te kako vidljivi.

Danas, kad je krv oprana, a tragovi uklonjeni, pitam se imaju li mučitelji svoju muku? Spavaju li mirno? Progone li ih krici, plač i vapaji onih koje su zvjerski mučili i pogubili?

Antun Fuglinski