Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Sri11132019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Ivan Marić "Kaića"

Ivan Marić rođen je ratne 1945. godine u Garevcu od oca Ivice i majke Matije rođene Jurilj. Kao i monogi njegovi vršnjaci svoje djetinstvo  provodi kupajući se u obližnjim rovanjima kako smo ih mi nazivali kao i samoj rijeci Bosni te čuvajući goveda na garevačkim poljima. S obzirom da je bio iz obitelji s velikim brojem djece to mu je davalo posebnu obiteljsku snagu te zaštitu i potporu ostale starije braće. Tako je u svoje vrijeme bio i jedan od najjačih vršnjaka jer se u to vrijeme moralo i to znati, a najjači je bio onaj koji prvi udari...

ivan maricDapače nije Ivan bio naopak i zločest, nasilinik niti kriminalac već jedan od mnogobrojnih Garevljana koji je svoje djetinstvo proveo tamo gdje se nije mnogo imalo, a nije ni trebalo. Dovoljno je bilo da se ima za prehranu a garderoba se nosila s koljena na koljeno pa i to nije predstavljlo neki veći problem.

S obzirom da mu je obiteljska kuća bila jedna od prvih uz obalu rijeke to im je davalo posebno bogastvo. Bilo je dovoljno mjesta za čuvanje goveda pa u starija vremena i ovaca te su ih imali u većem broju.

Izljevajući iz korita rijeka Bosna je u svojim bujicama donosila i drveća (klipače) što im je i te kako dobro dolazilo za ogrijev, a tu je bilo i posebno bogatstvo izvora pjeska i šljunka. Pjesak se izvozio na velike kamere a odatle utovarao u kamione, traktore ili platone te razvozio po obližnjim selima pa čak i drugim općinama.

Kako je Ivan svoje djetinstvo započeo u Garevcu tako započinje i svoju prvu  ljubav i na kraju i brak kojeg skalpa sa 7 godina mlađom izabranicom Mandom Jagustin 27.12.1969. godine u Garevcu. U tom sretnom braku im se rodilo 4 djece. Marko 1971., Eugen 1973.,  Lucijano 1975. i Anđelko 1980. godine i do sada imaju šestoro unačadi koji ih rado i redovito posjećuju.

Ostavljajući suprugu i djecu Ivan odlazi davne 1971. godine u Švicarsku gdje mu 1988. godine dolazi i supruga Manda, a kasnije i djeca.

Nakon teškog i mukotrpnog rada Ivan i Manda ostaju do listopada 2005. godine u Švicarskoj a onda donose odluku i vraćaju se u svoj Garevac. Vraćaju se u svoju obiteljsku kuću koju su dobrim djelom obnovili, a znajući da će imati vremna na pretek nisu se plašili ni onih poslova koji su još trebali uslijediti.

Zimske dane dočekali su spremno uz nekoliko stotina kilograma osušenog mesa i više metara isječenih suvih drva. Znali su da će im djeca i unuci dolaziziti pa kažu neka se nađe.

Samim dolaskom u Garevac Ivan i Manda su se brzo prilagodili situaciji koja ih je dočekala. Odmah su se uključili kako u rad u MZ Garevac tako pritekli u pomoć i garevačkom župniku. Sve što se oraganizira u našem mjestu išlo je jednim djelom i preko njihovih leđa. Nisu žalili ni vreman ni truda, željeli su samo da to bude na dobrom nivou.

Pokušali su uvesti i druženje uz kavu poslije Sv. mise u župnoj dvorani međutim to im nije uspijelo. Nemožeš nikoga vezati, svi kao imaju neke obveze kod kuće pa se žure. Ostale stare navike brate, da se poslije mise mora ići namiriti stoku. A koju to stoku?  Sada ih u tri sela nema koliko je samo Ivanov otac  imao.

I tako iz dana u dan dođe  vrijeme da se u Garevcu ne obnavljaju samo obiteljske kuće već se počeo obnavljati i dom mladih, pa stara škola, svlačionica na igralištu, crkveni toranj i tako Garevljani dođoše na ideju da izgrade i male kapelice koje do sada nisu postojale na pojedinim mjestima.
Prvo počeše Jagustini na Ilića ledini, zatim Kaja Perić u svom dvorištu i takvu ideju donesoše i Ivan i Manda.

Izgradiše lijepu kapelicu uz ogradu svog dvorišta i posvetiše je Srcu Isusovom.Ovu prelijepu kapelice je posvetio garevački župnik Filip Brajinović 18. Srpnja 2010. godine uz nazočnost velikog broja Garevljana te nekoliko svećenika kako iz Garevca tako i iz obližnjih župa. Posveti kapelice su nazočili: vlč. Mijo Nikolić župnik u Donjoj Mahali, vlč.Pavo Brajinović župnik u Novom selu „Balegovcu“, vlč. Josip Janjić zupnik u Šamcu, vlč. Mirko Ikić župnik u Pećniku, vlč. Boris Salapić župnik u Čardaku i naš vlč. Mato Križić.

Poslije posvete je uslijedio zajednički ručak za sve prisutne kojih je bilo320 osoba. Čak se tu našao i DJ Garevačkog GIP-radia Kunpel. Velike Garevačke vrućine ublažilo je hladno piće kao i ukus domaćeg mesa kojeg je bilo na pretek u ogromnom šatoru postavljenom u Ivanovom dvorištu. Ivan, njegova supruga kao i sinovi i snahe su to sve na visokom nivo organizirali, pripremili i servirali.

Bilo je tu radosnih priča, smjeha i sjećanja na stara dobra vremna. Odigralo se i nekoliko posavskih izvornih kola, a i oni najmlađi su našli prostora da malo zaigraju nogomet.

Stojim tako i razgledam po dvorištu. Ogromno je i veliko. Ukrašeno sa svih strana. Uz stazu koja vodi s ceste u kuću smješeten je bunar izvor hladne i pitke vode, a na njemu krov u stilu Garevačke crkve. Cvijeće na ogradi verande, uz stazu i ogradu i svagdje gdje se posaditi moglo. Vrijedne ruke domaćice Mande neumorno su radile da mi, njihova djeca i unuci uživamo u tom lijepom ambijentu i ugođaju bar ovih nekoiko sati.

Nama je bilo je lijepo tu kod njih, a sigurno i njima s nama. Jer dodije samoća, dodije pustoš i duge zimske noći. Ovako je ipak drugačije i prirodnije za sve.

Vrijeme prolazi i mi moradošmo okrenuti leđa tim ljubaznim domaćinima i tom prelijepom i velikom dvorištu kakvo se nigdje kupiti nemože. Pojedini Garevljani smjestiše se po Hrvatskoj na nekoliko stotina četvornih metara a Ivan i Manda imaju samo toliko zasađenog cvijeća. Ali neka svatko živi tamo gdje mu najviše odgvora, a mi ćemo i dalje biti uz one kojima Garevac i Garevljani još uvijek nešto znače.

U ime Garevačkog Internet portala i u svoje osobno ime čestitam obitelji Marić na izgradnji i posveti njihove kapleice, a dobri Gospodin neka im udjeli svoj obilati blagoslov da dugo godina u njoj mogu tražiti i dobijati njegovu miloist.

Za GIP piše Miš Perak

###BLANK###