Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pon09162019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Interview - Otvorena kuća jučer, danas, sutra

slavica vocnjak

Interview s predsjednicom zaklade Otvorena kuća u Garevcu gđom Slavicom Mijić Lukač.


Projekat Otvorena kuća u Garevcu pri samom osnivanju obećavao je mnogo svojim zaista bogatim i svestranim Programom. Početci djelovanja su doista i pokazivali da se nije ostalo samo pri riječi, nego smo bili svjedoci raznih aktivnosti, koje su i opravdavale samu svrhu njegovog osnivanja. Međutim, ako je suditi po nedostatku informacija u javnosti, posljednjih godina čini se da je realizacija ideja i zamisli usporila korak.  Da li je to zaista tako, i ako jest zašto, odlučili smo saznati od same Predsjednice Projekta gospođe Slavice Mijić Lukać, koja je rado pristala na interwiew, kako bismo našim čitateljima, na obostrano zadovoljstvo, predočili iz prve ruke razloge i okolnosti koje su dovele do izvjesnih propusta oko informacija u životu i radu Otvorene kuće.


GIP-Poštovana gđo Slavica, prije svega dozvolite mi da Vas srdačno pozdravim i da Vam se u ime GIP-a zahvalim na Vašem pristanku na ovaj interview, u kojem bismo rado s Vama porazgovarali o nekim pitanjima u svezi samog objekta i projekta „Otvorene kuće“ u Garevcu.

Slavica Mijić Lukač – Zahvaljujem na pozivu Vama  i uredništvu portala garevac.info  koji nas pratite i predstavljate vašim čitateljima.
 
GIP- OTVORENA KUĆA - Centar za mir i kulturu dijaloga! Naziv i opis ovog projekta privlači snagom riječi, ali i obvezuje. Koliko mi je poznato  Vi ste svoju misiju za ovaj projekat počeli u sasvim skučenom prostoru Ureda MZ Garevac i paralelno adaptirali zgradu nekadašnje Osnovne škole «Vladimir Nazor» u Garevcu.Možete li nam nešto više reći  o nastanku te ideje i početcima njenog realiziranja?


Slavica Mijić Lukač - Ideja je nastala kao izraz nemirenja s nastalom situacijom u kojoj su se 1992. ni krivi ni dužni našli svi oni koji više nisu mogli odlučivati ni o vlastitoj sudbini i  uvjerenja da nepravda ne može trajati vječno.  Raduje me ako naziv zaklade Otvorena kuća – Centar za mir i kulturu dijaloga privlači snagom riječi. U početku je to bio radni naziv jedne ideje a onda je postao san nekolicine osoba koje još uvijek vjeruju da u Bosanskoj Posavini  možemo ostvariti taj san u pravom značenju svake riječi iz naziva zaklade. Slažem se da ove riječi obvezuju, Nomen est omen, i dao Bog da bude tako!


GIP - Još prije  tri godine objekat osnovne škole, koji je izgrađen davne 1882. godine kao obrazovna tj. Pučka područna škola Garevac, odbijao je poglede svojim gotovo sablasnim izgledom kao ruševina bez vrata i prozora.  Danas je to, naprotiv, jedna zgrada koje je iznikla u objekat ,slobodno možemo reći europskog standarda.
 
To je sasvim izvjesno iziskivalo velika materijalna ulaganja, pa bismo Vas zamolili da nam kažete koliko su stojali adaptacijski i sanacijski radovi da bi se došlo  do današnjeg izgleda i u kojoj je trenutno fazi  obnove ovaj objekat?
 
Slavica Mijić Lukač – Kada smo u prosincu 2006., zahvaljujući sredstvima Europske unije (program Cards 2005.) započeli sa socijalnom komponentom projekta Otvorena kuća u prostoru MZ Garevac i napuštenog dućana koji smo pretvorili u školu tkanja, ruševna zgrada bivše osnovne škole V. Nazor bila je ogroman izazov. Čak ni najveći optimisti među nama nisu tada vjerovali da ćemo uspjeti prebroditi sve pravne i političke prepreke i dobiti za početak priliku za bilo što planiramo s tom zgradom. Financijska sredstva potrebna za sanaciju/rekonstrukciju skoro potpuno uništenog spomenika školstvu na ovim prostorima bila su u tom trenutku samo san. Ali san samo zbog jedne stvari postaje nemogućim: zbog straha od neuspjeha. Jedini stvarni strah koji me osobno pratio u to vrijeme bio je taj da će se zgrada bivše osnovne škole V. Nazor srušiti sama ili će netko donijeti odluku da je sruše zbog opasnosti za djecu iz škole pokraj nje. A bilo je takvih prijedloga. Sanacijski radovi uključivali su kompletnu rekonstrukciju unutrašnjosti zgrade uz istovremeno očuvanje osnovnih elemenata i obilježja „škole“ iz vremena njenog školskog života. Sanacijski i adaptacijski radovi su koštali preko 150.000,00 Eura i sigurno bi bilo jeftinije srušiti objekt i graditi novi, ali mi smo željeli zgradi bivše škole vratiti život, njenu obrazovnu funkciju sada kroz programe Otvorene kuće. Ako škole ponekad moraju otići u „mirovinu“, sigurna sam da je to najbolja „mirovina“ jedne škole, ali i najbolje sjedište za zakladu/fondaciju koja nosi naziv Otvorena kuća – Centar za mir i kulturu dijaloga i koja ima za cilj stvoriti edukativni i kulturni centar u Bosanskoj Posavini.  


GIP- Koliko smo do sada informirani, potrebna sredstva za obnovu ovog spomenika školstva, dobili ste od Fondacije Renovabis iz Njemačke.
Da li je bilo i drugih organizacija i investicijskih fondova koji su pomagali  u sanaciji ovog objekta?


Slavica Mijić Lukač - Da, sredstva za obnovu dobili smo od njemačke zaklade Renovabis, na čemu smo im neizmjerno zahvalni. Bez te vrijedne donacije teško bi napravili sve što smo napravili, a sigurno ne bi u ovako kratkom vremenu, u uvjetima koji su nam svima poznati i koji nisu poticajni, stvorili temelje za registraciju Otvorene kuće kao zaklade/fondacije. To je prva Napretkova zaklada poslije obnove Društva 1990., i prva zaklada civilnog društva u Bosanskoj Posavini. Osim Renovabisa, pomogli su nam u obnovi, a posebno u opremanju objekta, još Vlada RH, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Caritas Bisk.konf. BiH i Središnja uprava HKD Napredak.


GIP-Osim institucija čiji je doprinos ključan, zanima nas da li postoje i pojedinci koji su svojim radom i moralom pomogli pri obnovi osnovne škole a koji do danas u javnosti možda nisu spomenuti?


Slavica Mijić Lukač - Projekt Otvorena kuća, koji je prerastao u zakladu Otvorena kuća je projekt HKD Napredak. Bez potpore i odluka Središnje uprave iz Sarajeva to ne bi bilo moguće ostvariti. Svaka iskrena podrška je važna, barem znate da niste na krivom putu. U ovom projektu su pomagali mnogi, jedni snagom svoga autoriteta, drugi znanjem i stalnim angažmanom, najčešće volonterskim. Bez njih sve ideje i projekti ostali bi mrtvo slovo na papiru. Naravno da svi nemamo iste mogućnosti, ali svi možemo dati svoj doprinos u okviru svojih mogućnosti i to je dovoljno da zajedno učinimo čuda. Uvjerena sam da je taj rad za opće dobro, svima koji su u Otvorenu kuću na bilo koji način ugradili dio sebe, bez obzira na teškoće i probleme činio i veliku radost.


GIP-Kako nam je poznato, predviđeno je da u prizemlju i na katu bude prostor za knjižnicu, održavanje raznih radionica, tribina, predavanja i mjesta na kojima  bi se prikupljali potrebni podatci. U potkrovlju je predviđen uredski prostor u kojem bi se obavljali svi administrativni poslovi vezani uz organizaciju navedenih aktivnosti, a na svakoj od etaža predviđen je mokri čvor!
U kojoj mjeri se ostalo na ovom rasporedu te koliko se uspjelo na ostvarenju navedenoga?


Slavica Mijić Lukač - Pretpostavljam da se Vaše pitanje odnosi na  idejno rješenje iz 2007. Tada se nismo usudili planirati puno, ali danas želim s radošću reći da smo uspjeli ostvariti više od navedenog i puno više od tada planiranog. U prizemlju je ured i dvorana s knjižnicom koja je prostor u kojem se održavaju predavanja, različite edukativne radionice ali tamo četvrtkom popodne možete doći samo na kavu i razgovor. Na katu je tkalačka radionica koju rado nazivamo kreativnom sobom, prostor za sastanke  projektnog tima i kuhinja, a u potkrovlju sobe za prenoćište predavača i gostiju. Svaka etaža ima sanitarne čvorove. Puno u odnosu na vrijeme kada smo morali plaćati hotel za predavače a za našu asistenticu na projektu tražili prenoćište u Čardaku. Moram ovdje posebno zahvaliti obitelji Stjepana i Gordane Perković i naše pok. Marije Lauber čiji su domovi stalno bili otvoreni za sve članove projektnog tima.

GIP - Za kraj adaptacije ovog objekta bio je predviđen kulturno zabavni program/priredba, koji bi se održao prilikom otvaranja škole uz prezentaciju informativnog karaktera o okvirnom programu Otvorene kuće.
Do sada u javnosti nismo mogli o tome pročitati ili čuti informaciju da je to i ostvareno?


Slavica Mijić Lukač - Realizacija svakog planiranog programa uvijek ovisi i o financijskim mogućnostima. U Otvorenoj kući je bilo više prezentacija programa, a ako Bog da bit će prilike i za značajne kulturne i zabavne programe.


GIP-U projektnom zadatku za izradu idejnog projekta adaptacije osnovne škole u Garevcu predviđeno je da: cijeli objekat bude u funkciji edukativnog centra gdje će se kontinuirano organizirati seminari, radionice i predavanja prema ciljevima navedenim u projektu te,  tehnički - uredski prostor u kome će kontinuirano boraviti djelatnici koji će organizirati i provoditi navedene zadatke.
Recite nam koliko se u tome uspjelo? što je konkretno od gore navedenog ostvareno i ako biste nam mogli navesti imena tih djelatnika?


Slavica Mijić Lukač - Cijeli objekt jest u funkciji edukativnog i kulturnog centra za cijelo područje Bosanske Posavine. Puno toga je napravljeno i puno toga još planiramo. Da pojasnim da je Otvorena kuća neprofitna, nevladina, nepolitička organizacija čija se djelatnost financira iz donacija i sponzorstva. Otvorena kuća nema nikakve redovite izvore financiranja, nije ni na kakvom proračunu. Čak su i projekti koji su prošli na međunarodnim natječajima financirani s 85% i za te projekte moramo osigurati 15% vlastitih sredstava. Opet iz drugih donacija. Očekujemo da će pokrenuti projekti u skorije vrijeme stvoriti temelje za samoodrživost i financiranje barem jednog zaposlenog i režijske troškove.


GIP-Poznato je da je od samog početka pa do danas većina djelatnika sudjelovala volanterski. Što je po Vašem mišljenju motiviralo te osobe iz tko zna kojih sve krajeva, da donesu takvu odluku?

Slavica Mijić Lukač - Nije ništa neuobičajeno da su u ovakvim organizacijama angažirani volonteri, upravo su volonteri temelj ovakvih organizacija. Istina, jako je neobično što u lokalnoj sredini ima vrlo malo zainteresiranih za bilo kakav volonterski rad. Kako objasniti činjenicu da upravo ovih dana dogovaramo volontiranje studenta ekonomije sa sveučilišta iz Toronta koji želi volontirati u Otvorenoj kući i koji je prvi student kojeg to sveučilište šalje na područje Balkana.  Isto zanimanje postoji i iz Italije. A do sada nismo imali ni jedan upit slične vrste djece naših iseljenika koji studiraju na raznim europskim sveučilištima. Koristim ovu priliku da ih pozovem da se jave. Možda nisu ni znali da postoji takva mogućnost i da bi ih sudjelovanje u ovakvom projektu sigurno obogatilo za jedno novo iskustvo, a može im biti i područje za istraživanje. Svjesna sam da je problem volonterstva izražen u svim tranzicijskim zemljama, to nije samo problem Bosanske Posavine i BiH. Problem je mnogo širi i mnogo kompleksniji. Možda treba puno više raditi na promociji voluntarizma.

GIP-U Vašem Programu ima li ste dvije direktne ciljane skupine projekta a to su: povratnici u svoje domove i doseljenici na ovom području kako bi se stvorili osnovni uvjeti za ponovnu izgradnju zajednice kroz preoblikovanje društvenih odnosa. Indirektni korisnici su stanovnici šire regije, te drugi građani i građanke BiH, koji će također, u određenim fazama kroz različite elemente Programa moći koristiti Otvorenu kuću za vlastiti razvoj i potrebe.
Gospođo Slavica, koliko je ostvareno od gore navedenog, te da li nam to možete i potkrijepiti činjenicama?
 
Slavica Mijić Lukač - I dalje su naše ciljane skupine svi stanovnici koji žive na ovim prostorima, ali i oni koji se žele vratiti a možda im je potrebna pomoć da se snađu u moru različitih propisa i zakona, ali i svim drugim problemima s kojima se suočavaju na tom putu. O tome koliko će lokalno stanovništvo iskoristiti sve mogućnosti iz programa Otvorene kuće ovisi puno i o njima. Veliki problem su nerealna očekivanja da će netko drugi riješiti sve naše probleme. Temelj naših programa je edukacija, transfer znanja i novih tehnologija uz očuvanje svega vrijednog u našoj kulturi i tradiciji. Prošli tjedan su me neki pitali što dijelimo u Otvorenoj kući, odgovorila sam da dijelimo znanje. Čudno su me pogledali. Dokle god ne shvatimo da znanje predstavlja najveću snagu i moć koju jedan narod može imati, imat ćemo problema.

GIP-Hrvatsko kulturno društvo Napredak - Središnja uprava Sarajevo osnovalo je zakladu Centar za mir i kulturu dijaloga “Otvorena kuća” s namjerom djelovanja u suglasnosti sa svim nacionalnim društvima, vjerskim zajednicama, lokalnim vlastima i svim ostalima na koje se to odnosi u cilju promidžbe mjera planiranih za postizanje skladne ravnoteže između izražavanja vlastitog identiteta i kulture i pristupa zajedničkoj kulturnoj baštini.
 
Ne možemo se oteti dojmu da sve  ovo lijepo zvuči za čitanje, i mi se nadamo da se u tom smjeru i radilo, a Vi nam recite koliko se na tom polju i postiglo?

Slavica Mijić Lukač - Vidim da ste vrlo pažljivo pročitali naš program, zahvaljujem na tome. Zaklada Otvorena kuća kao dio imena ima vrlo važan dio, Centar za mir i kulturu dijaloga. To smatram izuzetno važnim. Svjesni smo bolnih trauma koje nosimo iz ovog nesretnog rata, neki više neki manje. Svima koji su se povremeno uključivali u projekt Otvorena kuća nastojali smo osvijetliti tu činjenicu, da je budu svjesni u svakom trenutku. U svom programu potičemo izražavanje vlastitog identiteta i kulture uz poštivanje i uvažavanje svih različitosti. Mislim da su taj iskreni i otvoreni pristup prepoznali svi s kojima smo surađivali od lokalne vlasti do nacionalnih i vjerskih zajednica na ovom prostoru. Zadovoljni smo suradnjom i nastojat ćemo da te suradnje i zajedničkih projekta bude što više.

GIP-Predviđeno je da Centar za mir i kulturu dijaloga implementira svoje edukativno informativne aktivnosti kroz aktivan rad na izgradnji zajednice i odnosa u zajednici te kulturi dijaloga. Na ovaj način stanovništvo će imati priliku informirati se o značajnim temama za njihov povratak i opstanak na ovom području ali i za izgradnju povjerenja i suradnje u zajednici. Uz informiranje, drugu značajnu komponentu čini edukacija lokalnog stanovništva kroz radionice koje imaju za cilj oživljavanje starih zanata koji će imati važnu ulogu u stvaranju uvjeta za održivi povratak, savjetovanje od strane stručnjaka na područjima ljudskih prava i sociopsihološke pomoći.
Da li se pokazalo zanimanje za informiranost o povratku i opstanku povratnika,te da li ste uspjeli oživjeti u tekstu spomenute stare zanate, ako da  koje,  i pružiti odgovore na ljudska prava i sociopsihološke pomoći?

Slavica Mijić Lukač - Kada se govori o povratku, uvijek se govori o povratku izbjeglih i prognanih iz svojih domova kao da se to progonstvo dogodilo prije godinu ili dvije. Od 1992. prošlo je skoro 21 godina, oni koji su otišli iz svojih domova kao djeca danas su odrasli ljudi, oni koji su otišli kao odrasli ljudi, danas su kako to vole reći, a da ne bi rekli stari, osobe treće životne dobi ili ipak starci. Koji će se od ovih vratiti? Možda će najozbiljnija povratnička skupina biti ona koja je otišla na „privremeni rad“ u inozemstvo još prije 90-tih i kojoj će povratak rodnom kraju biti odmor od svih životnih stresova. Zbog svih njih, a možda i novih doseljenika, treba raditi na projektima koji će Bosanskoj Posavini i njenim stanovnicima vratiti dostojanstvo koje zaslužuju. To je proces, svako građenje je proces, samo se rušenje događa u trenu. I oživljavanje starih zanata je dio kulturnog projekta koji traje, a do kraja ove  godine  možda javnosti pripremimo i neko zanimljivo iznenađenje.


GIP- Jedan od projekata je bio  pod nazivom „Inkubator za nove inicijative i projekte lokalnog stanovništva“.
Koliko se upjelo to i ostvariti i da li je bilo onih koji su željeli svoje ideje sprovesti u djela?


Slavica Mijić Lukač - „Inkubator za nove inicijative i projekte lokalnog stanovništva“ bi trebao nastati kao rezultat projekta Green Oasis (Zelena Oaza) koji smo započeli ove godine. Nadam se da će lokalno stanovništvo prepoznati i iskoristiti sve mogućnosti koje ovaj projekt nudi. Zainteresiranih ima i voljela bih da ih se javi više iz Garevca, Kladara, Čardaka...Možda po onoj da nitko nije prorok u svom selu i ovdje ima puno više zainteresiranih iz općine Odžak, Šamac, Derventa, Distrikt Brčko, pa sve do Srebrenika i Prijedora…
 
GIP-Zamislili ste i pokretanje edukativno-informativnog programa za stanovništvo te socijalnu podršku povratku, zatim povećati broj zajedničkih inicijativa, druženja i kulturno društvenih aktivnosti organiziranih od strane miješanog lokanog stanovništva općine, te smanjiti broj sukoba na osnovu nacionalne ili vjerske pripadnosti, a postići porast razumijevanja za različitost i stvoriti uvjete za otvaranje umjetničko-obrtničkih radionica i stvaranje prepoznatljivih proizvoda.

Gospođo Slavica, koliko je ostvareno od gore navedenog, te da li nam to možete i potkrijepiti činjenicama?  


Slavica Mijić Lukač - I dalje su naše ciljane skupine svi stanovnici koji žive na ovim prostorima, ali i oni koji se žele vratiti a možda im je potrebna pomoć da se snađu u moru različitih propisa i zakona, ali i svim drugim problemima s kojima se suočavaju na tom putu. O tome koliko će lokalno stanovništvo iskoristiti sve mogućnosti iz programa Otvorene kuće ovisi puno i o njima. Veliki problem su nerealna očekivanja da će netko drugi riješiti sve naše probleme. Temelj naših programa je edukacija, transfer znanja i novih tehnologija uz očuvanje svega vrijednog u našoj kulturi i tradiciji. Prošli tjedan su me neki pitali što dijelimo u Otvorenoj kući, odgovorila sam da dijelimo znanje. Čudno su me pogledali. Dokle god ne shvatimo da znanje predstavlja najveću snagu i moć koju jedan narod može imati, imat ćemo problema.


GIP-Hrvatsko kulturno društvo Napredak - Središnja uprava Sarajevo osnovalo je zakladu Centar za mir i kulturu dijaloga “Otvorena kuća” s namjerom djelovanja u suglasnosti sa svim nacionalnim društvima, vjerskim zajednicama, lokalnim vlastima i svim ostalima na koje se to odnosi u cilju promidžbe mjera planiranih za postizanje skladne ravnoteže između izražavanja vlastitog identiteta i kulture i pristupa zajedničkoj kulturnoj baštini.
Ne možemo se oteti dojmu da sve  ovo lijepo zvuči za čitanje, i mi se nadamo da se u tom smjeru i radilo, a Vi nam recite koliko se na tom polju i postiglo?


Slavica Mijić Lukač - Vidim da ste vrlo pažljivo pročitali naš program, zahvaljujem na tome. Zaklada Otvorena kuća kao dio imena ima vrlo važan dio, Centar za mir i kulturu dijaloga. To smatram izuzetno važnim. Svjesni smo bolnih trauma koje nosimo iz ovog nesretnog rata, neki više neki manje. Svima koji su se povremeno uključivali u projekt Otvorena kuća nastojali smo osvijetliti tu činjenicu, da je budu svjesni u svakom trenutku. U svom programu potičemo izražavanje vlastitog identiteta i kulture uz poštivanje i uvažavanje svih različitosti. Mislim da su taj iskreni i otvoreni pristup prepoznali svi s kojima smo surađivali od lokalne vlasti do nacionalnih i vjerskih zajednica na ovom prostoru. Zadovoljni smo suradnjom i nastojat ćemo da te suradnje i zajedničkih projekta bude što više.


GIP-Predviđeno je da Centar za mir i kulturu dijaloga implementira svoje edukativno informativne aktivnosti kroz aktivan rad na izgradnji zajednice i odnosa u zajednici te kulturi dijaloga. Na ovaj način stanovništvo će imati priliku informirati se o značajnim temama za njihov povratak i opstanak na ovom području ali i za izgradnju povjerenja i suradnje u zajednici. Uz informiranje, drugu značajnu komponentu čini edukacija lokalnog stanovništva kroz radionice koje imaju za cilj oživljavanje starih zanata koji će imati važnu ulogu u stvaranju uvjeta za održivi povratak, savjetovanje od strane stručnjaka na područjima ljudskih prava i sociopsihološke pomoći.

Da li se pokazalo zanimanje za informiranost o povratku i opstanku povratnika,  te da li ste uspjeli oživjeti u tekstu spomenute stare zanate, ako da  koje,  i pružiti odgovore na ljudska prava i sociopsihološke pomoći?


Slavica Mijić Lukač - Kada se govori o povratku, uvijek se govori o povratku izbjeglih i prognanih iz svojih domova kao da se to progonstvo dogodilo prije godinu ili dvije. Od 1992. prošlo je skoro 21 godina, oni koji su otišli iz svojih domova kao djeca danas su odrasli ljudi, oni koji su otišli kao odrasli ljudi, danas su kako to vole reći, a da ne bi rekli stari, osobe treće životne dobi ili ipak starci. Koji će se od ovih vratiti? Možda će najozbiljnija povratnička skupina biti ona koja je otišla na „privremeni rad“ u inozemstvo još prije 90-tih i kojoj će povratak rodnom kraju biti odmor od svih životnih stresova. Zbog svih njih, a možda i novih doseljenika, treba raditi na projektima koji će Bosanskoj Posavini i njenim stanovnicima vratiti dostojanstvo koje zaslužuju. To je proces, svako građenje je proces, samo se rušenje događa u trenu. I oživljavanje starih zanata je dio kulturnog projekta koji traje, a do kraja ove  godine  možda javnosti pripremimo i neko zanimljivo iznenađenje.


GIP-Jedan od projekata je bio  pod nazivom „Inkubator za nove inicijative i projekte lokalnog stanovništva“.
Koliko se upjelo to i ostvariti i da li je bilo onih koji su željeli svoje ideje sprovesti u djela?

Slavica Mijić Lukač - „Inkubator za nove inicijative i projekte lokalnog stanovništva“ bi trebao nastati kao rezultat projekta Green Oasis (Zelena Oaza) koji smo započeli ove godine. Nadam se da će lokalno stanovništvo prepoznati i iskoristiti sve mogućnosti koje ovaj projekt nudi. Zainteresiranih ima i voljela bih da ih se javi više iz Garevca, Kladara, Čardaka...Možda po onoj da nitko nije prorok u svom selu i ovdje ima puno više zainteresiranih iz općine Odžak, Šamac, Derventa, Distrikt Brčko, pa sve do Srebrenika i Prijedora…


GIP-Poznato nam je da se ranije u javnosti više pisalo i pričalo o Vašim aktivnostima. Uz kampove mladih i radionice starih rukotvorina održavali su se i okrugli stolovi kao i tribine gdje se javnost redovno o tome informirala. U posljednje vrijeme toga je sve manje. Sve što je bilo javno saopćeno prošle godine,  je obavijest  o Izbornoj skupštini HKD Napredak – Podružnica Modriča koja je ordržana 05.05.2012. u Garevcu i posjet Slobodne Bosne.
Vjerujemo da je bilo nekih aktivnosti o kojima mi nismo upoznti. Stoga bih Vas zamolio da nam kažete što se to radilo iza zatvorenih vrata  i o kakvim sadržajima je riječ?


Slavica Mijić Lukač - Aktivnosti koje navodite najvećim dijelom su bile dio Socijalne komponente projekta financirane sredstvima iz programa Cards i trajale su 18 mjeseci, od prosinca 2006. I po završetku tog projekta radilo se puno, i ništa se nije radilo „iza zatvorenih vrata“ kako Vi kažete. Svatko ko želi može uvijek saznati što radimo. Radili smo puno na dovršetku obnove zgrade, nabavci opreme, na novim projektima od kojih je i  izuzetno važan projekt koji sam već spomenula, projekt Zelena Oaza iz IPA programa prekogranične suradnje. Tu su i sudjelovanje na međunarodnim konferencijama u Trstu, Bratislavi, Splitu i Sl. Brodu. Na svim tim konferencijama, na visokoj međunarodnoj razini govorilo se o Otvorenoj kući i Bosanskoj Posavini. Uz financijsku pomoć Središnje uprave HKD Napredak zasadili smo pokazne voćnjake, nabavili smo plastenik. Bili smo i domaćini predstavnicima talijanske organizacije Movimento Cristiano Lavoratori (MCL) iz Rima koju su početkom prosinca 2011. posjetili Otvorenu kuću i Bosansku Posavinu i željeli su upoznati što radimo i gdje to radimo. Vi mislite da je to malo?

GIP-Mnogo se pričalo o organskoj poljoprivredi i ekološkoj hrani,  a zasađena su i tri ogledna voćnjaka s više od 7.000 sadnica, dok bi nedaleko od kuće trebao biti napravljen   i vrt ljekovitog i začinskog bilja. Pisalo se i o poslovnom partneru  voćaru  Taibu Bajramović iz Gradačca, koji bi Vam svojim iskustvom pomogao a ujedno preko svoje firme otkupio i plodove Vašeg rada.
Recite nam da li se do sada nešto proizvelo i u kojoj je fazi sve ovo navedeno?

Slavica Mijić Lukač - Da, u jesen 2011. godine zasađena su tri pokazna voćnjaka. Dva voćnjaka su voćnjaci Otvorene kuće a treći je privatno vlasništvo u Kornici ali je dio edukacijskog projekta i suradnje Otvorena kuća i Hrvatsko kulturno sportsko društvo Kornica. Plodove iz voćnjaka očekujemo ove godine. Planiramo sadnju ljekovitog bilja ali trenutno nemamo zemljište, pa pozivam one koji imaju zemlju koju ne obrađuju da nam ustupe na korištenje za pokazna polja ljekovitog i začinskog bilja.

GIP-Od kraja 2011. godine, postoji i edukacijsko-istraživački centar „Zelena oaza“, „GREEN OASIS“  kao nastavak dosadašnjih projekata, i planiran  je za sljedećih pet godina. Ukupna vrijednost projekta je 534.127,62 €. Projekt se financira u okviru programa IPA , njegovo trajanje je 24 mjeseca a ugovor je potpisan 10.12. 2012.god.
Zanima nas da li se na ovom polju već nešto uradilo, i da li su sredstva za ovo već pribavljena,  te što se konkretno očekuje od suradnje Otvorene kuće i Srednje škole Matija Antun Reljković iz Sl. Broda?

Slavica Mijić Lukač - Moram Vas ispraviti, Zelena oaza – Green Oasis je projekt prekogranične suradnje u kojem su nositelji HKD Napredak i Otvorena kuća s BiH strane a partner u RH je Srednja škola M.A. Reljković i započeo je 10.12.2012. Krajem 2011. taj smo projekt predstavljali javnosti pa je to pretpostavljam izazvalo zabunu. Očekujemo da ćemo realizacijom ovog projekta postaviti temelje i stvoriti Zelenu oazu kao edukacijsko istraživački i savjetodavni centar. Projekt financira Europska unija u okviru programa IPA s 85% sredstava, a nositelji projekta imaju obvezu osigurati 15%. To za  Otvorenu Kuću znači oko 43.000,00 Eura koje mora još pronaći. Ovo je i poziv svima koji nam mogu pomoći u tome.

GIP-Imam osjećaj da se u posljednje vrijeme dosta radi iza zatvorenih vrata. Informacije o tome ne dolaze u javnost niti je moguće na drugi način doći do njih. Samo Hrvatsko kulturno društvo NAPREDAK Središnja uprava Sarajevo ne objavljuje ništa na svojim stranicama a ne postoji više niti  link koji je vodio na Otvorenu kuću.
Što je ovdje u pitanju? Da li trenutno nemate stručno adekvatnu osobu za javne komunikacije ili nemate interes za tim? Čini mi se da je to nabolje radila aseistentica Blaženka Krajina, a Vi mi recite da li sam u pravu?

Slavica Mijić Lukač - Ne znam kada ste i koga zvali pa niste mogli doći do informacija, pa ne mogu komentirati Vašu tvrdnju da nije moguće doći do informacija. Količinu informacija kao i razinu informacija određujemo prema sadržaju i procjeni mogućeg interesa i koristi javnosti od te informacije. HKD Napredak ima i druge medije osim web stranice u kojima su tiskani izvještaji o radu Otvorene kuće. A možda je bolje da kažete da nas je bilo malo nego da nas previše u medijima. Zahvaljujem na komplimentima upućenim našoj vrijednoj suradnici, članici Upravnog odbora zaklade Blaženki Krajina koja je dio i ovog projekta.

GIP-Još davne 2006. godine sobno sam Vam obećao izradu informativne web-stranice Otvorene kuće. Svoje riječi nisam porekao i to sam odmah napravio.
Recite mi koliko ste puta osobno dostavili neku obavijest  na tu stranicu ili nekoga uputili na  naziv Vaše stranice http://ok.garevac.info gdje se može naći sve zapisano o Otvorenoj kući?


Slavica Mijić Lukač - Zahvaljujem na Vašoj dobroj volji i podršci. Uistinu nikad nismo imali nikakvih primjedbi na Vaše izvještavanje o Otvorenoj kući. Drago mi je da  su oni  koji čitaju vaše stranice imali prilike saznati nešto više i o Otvorenoj kući.

GIP-U posljednje vrijeme često čujemo da su vrata Otvorene kuće sve češće zaključana. Osobno sam želio to provjeriti za blagdan Uskrsa 2012., kada sam snimao reportažu „Garevac 20 godina poslije“, i doista, za dva dana nikoga nisam tamo našao. Priča se da već od 2011. imate domaćicu koja je od prošle 2012. godine i za stalno tu namještena.
Recite nam što su razlozi zatvorenih vrata i kakve usluge može pružiti Vaša domaćica ako je tu riječ o informacijama vezanim za povratak, stručnim savjetima o mogućnostima ekonomskog razvoja i razvoja poljoprivrede, savjete iz područja psihosocijalne pomoći kao i duhovnim i kulturnim sadržajima?

Slavica Mijić Lukač - Otvorena kuća – ima svoje simboličko značenje, otvorena za sve dobre ideje, dobre projekte, dobronamjerne ljude… Dopustite da se malo i našalim, ali to ne znači su vrata kuće otvorena 24 sata, ponekad ih i zaključavamo. Zašto mislite da je netko trebao raditi na Uskrs?  Iako je naša voditeljica kuće (domaćica ) dolazila na uskršnji ponedjeljak kako bi darovala pisanice djeci i njihovoj učiteljici u školi. Mislim da su to ipak prevelika očekivanja. Bilo bi ružno da ste dogovorili sastanak a nitko Vas nije dočekao.


GIP-Čini mi se da je na samom početku, dok ništa niste imali osim stola i i dvije klupe ispred Ureda MZ, Vaše radno vrijeme i tim nabolje funkcionirali. Tada ste imali najviše elana, motivacije i želje za radom. Svakodnevno smo tu mogli vidjeti nasmijana lica, Vas kao voditeljice, te gospođe Snježane Krekić, asistenticte gospodične Blaženke Karjine i Petra Gagulić. Sada,  kada sve imate nedostaje Vam onaj osmijeh i ti ljudi. Ostali ste sami s povremenim dolaskom nekih osoba samo Vama znanim.
Što mislite o mom razmišljanju da li sam to dobro zapazio ili se možda varam?


Slavica Mijić Lukač - Ne prepoznajem ni sebe niti bilo kojeg člana projektnog tima Otvorene kuće u  Vašim opažanjima, pa nemam što na to odgovoriti.

GIP-Postavi li ste sebi zadatak da ćete lokalnom stanovništvu pružiti mogućnost održavanja druženja i kulturno društvenih aktivnosti.
Da li ste u tome uspjeli i u kolikoj mjeri?


Slavica Mijić Lukač - U Otvorenoj kući postoji mogućnost korištenja naše knjižnice za koju stalno skupljamo knjige, mogućnost korištenja naše tkalačke radionice, od nedavno četvrtkom popodne je i otvoreni poziv na kavu, a postoji mogućnost i održavanja sastanaka u dvorani.
 
GIP-Radi propusta pri organizaciji „Garevačkih susreta 2010.“ GIP-u ste zatvorili vrata Otvorene kuće. To se isto dogodilo i povratnicima ove godine kada su pokazali želju da se druže uz dane poklada u prostorijama Otvorene kuće. Saznajemo da ste im za tu uslugu tražili novčani prilog. Iako je to bila simbolična cijena ona je bolna, jer to nigdje nije navedeno u r opisu rada i Programa Otvorene kuće.
Dali je ovo istinito i da li tim želite okrenuti leđa lokalnom stanovništvu ili je to bio trenutni propust koji se nebi trebao više ponoviti?


Slavica Mijić Lukač - U svakoj kući postoji kućni red i ne vidim razlog zašto on ne bi bio u Otvorenoj kući. Nije istina da smo GIP-u ili bilo kome drugom zatvorili vrata, samo smo tražili da se poštuju pravila. Svi ih imamo, u svojim kućama, na radnim mjestima i ja ne vidim tu ništa čudno. A što se tiče novčanog priloga za korištenje dvorane, za koji sami kažete da je simboličan, on je određen za pokrivanje režijskih troškova Otvorene kuće. Zašto mislite da su članovi Upravnog odbora zaklade Otvorena kuća, koji su svi volonteri i u ovaj projekt ulažu svoje znanje, rad i dobru volju dužni pronaći financijska sredstva za grijanje, struju, telefon, Internet, plaću domaćice,.. a onima koji će platiti simboličnu cijenu za korištenje tih prostora to je uvreda?


GIP-Od početka sječnja 2013. godine Garevcom i dvorištem Otvorene kuće primjećuje se jedna nova osoba. Riječ je o novom uposleniku koji je ovdje došao iz Tuzle i koji će biti koordinator projekta Zelena oaza. O Natječaju za jedno ovako radno mjesto nisu upoznati ni članovi Upravnog Odbora.
Recite nam o kome je ovdje i riječ i kako se zapravo uposlio dotični gospodin, te da li je stručno osposobljen za ovakvo radno mjesto i da li u susjednim mjestima naše regije nije bilo tako sposobnih osoba?


Slavica Mijić Lukač - Obećala sam Vam odgovoriti na sva pitanja, ali ovo nadilazi sve moje čuđenje. Ne znam kome se treba prijavljivati na ulasku u Garevac, kao i u dvorište Otvorene kuće? Odluke Upravnog odbora zaklade Otvorena kuća i odluke Središnje uprave HKD Napredak ne želim komentirati.


GIP-Možete li nam ukratko reći što su budući ciljevi i kako uspijevati uredno održavati ovoliko veliko dvorište kao i pokazana polja voćki?


Slavica Mijić Lukač - Ciljevi razvoja zaklade Otvorena kuća sadržani su u Statutu zaklade i strategiji razvoja zaklade. Pred nama su važni projekti i svi koji žele učiniti nešto dobro, makar i travu pokositi, dobro su došli.


GIP-Sve češće umjesto u Zagrebu boravite u prekrasnom krajoliku svog Garveca.
Možete li nam reći kako život učiniti zanimljivijim i ljepšim na tim prostorima i u godinama naših povratnika? Da li postoji  neki  adekvatan recept za to?

Slavica Mijić Lukač - Ponekad kad sam umorna poželim „adekvatan recept“ za život, ali možda bi nam tada život bio dosadan. Uvjerena sam da ljepota života nije uvijek proporcionalna ljepoti mjesta na kojem živimo. Onu najvažniju ljepotu ionako nosimo u sebi, i ako imamo sreće da je imamo, njome uljepšamo svaki prostor na kojem se nalazimo.


GIP-I za kraj,  recite nam kada biste bili u mogućnosti, da li bi željeli još jednom proživjeti svoj životni put, od djetinjstva do danas?


Slavica Mijić Lukač - Život je jedan i jedinstven, i dobro je da čovjek nema takvih mogućnosti. Poželjela bih i sebi i drugima da budemo svjesni svakog trenutka u kojem živimo, prošlost ostaviti u prošlosti i nastojati biti dobar danas za bolje sutra.


GIP-Slažete li se da ovaj interview objavimo za  širu informativnu javnost?


Slavica Mijić Lukač - Mislila sam da je ovaj intervju za čitatelje portala garevac. Info koje srdačno pozdravljam.

GIP-Poštovana gospođo Slavice, iskreno Vam se zahvaljujem na Vašim odgovorima, razmišljanjima i poticajnim riječima. Osvjedočen sam  da je Vaš trud za Garevac jedna od pokretačkih, motivirajućih i djelotvornih snaga,  i kamo sreće da je više takvih osoba, tada bi Garevac još brže i bolje napredovao. Želimo Vam i dalje uspjeh u Vašem svestranom radu i u privatnom životu.


(Interwiew za GIP vodio i za objavu pripremio Mišo Perak.)