Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Pon09162019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Interview - Život u župi Garevac jučer, danas, sutra

20130507-zupnik filip brajinovic

Poštovani župniče, Hvaljen Isus i Marija! Dozvolite mi da Vas srdačno pozdravim i da Vam se u ime GIP-a zahvalim na Vašem pristanku na ovaj intervju u kojem bismo rado s Vama porazgovarali o nekim pitanjima u vezi  same  župe Garevac.

Župnik Filip Brajinović - Zahvaljujem na pozdravu. Koristim priliku da i ja pozdravim sve posjetitelje GIP-a. Ujedno je ovo prilika da se zahvalim uredniku gosp. Peraku za dugogodišnju suradnju i pomoć u svim projektima koje sam provodio ovdje u Garevcu. Nijedna moja molba nije bila odbijena.


GIP - Povod našem razgovoru je skori  desetogodišnji jubilej Vaše nazočnosti u Garevcu. Vaša svećenička, odnosno župnička služba započela je dakle 2003. god., kada ste na zamolbu svog biskupa prihvatili da u našoj župi budete prvi oslonac za održavanje vjere i nade u bolji život. Možete li nam ukratko reći  kako Vas se dojmila ta vijest? Kako ste je prihvatili i kakav je bio prvi kontakt sa župom i župljanima?  Koliko je tada bilo povratnika i kako su Vas oni prihvatili?


Župnik Filip Brajinović - Prilikom prve posvete župne crkve u Garevcu 1976 g., župnik Preč. Mijo Thon me pozvao da kao đakon sudjelujem u posveti novosagrađene crkve. Kao đakon sudjelovao sam u posveti. To je bio moj prvi kontakt s Garevcem. 2003 g. moj biskup kardinal Vinko ponudio mi je mogućnost mog svećeničkog djelovanja u Garevcu. Prihvatio sam župu Garevac, jer poslije onog prvog susreta s Garevcem nešto me je njemu privlačilo, a i moje obiteljske prilike poticale su me da budem bliže svom rodnom mjestu. Došao sam otvorena i iskrena srca i tu iskrenost i otvorenost od tadašnjih župljana zauzvrat dobio. 


GIP - Prethodni i prvi poslijeratni  župnik bio je don Ilija Matanović koji je u župi Garevac proveo tri godine (2000.-2003.). Za te tri godine uspio je podići župu iz pepela. Vi ste došli u obnovljeni kućni dvor i adaptiranu crkvu. Međutim to nije bilo sve, uslijedili su fini, završni i skupi radovi.
Možete li nam reći kakvo Vas je stanje dočekalo i koji su bili sljedeći koraci koje ste morali pokrenuti?


Župnik Filip Brajinović  - Treba spomenuti i vlč. Josipa Janjića koji je prije vlč. Ilije dolazio u Garevac i počeo okupljati protjerane Garevljane. Vlč. Ilija puno je uradio. No trebalo je još puno toga odraditi i na kući i na crkvi. Kuća nije imala centralnog grijanja, a i namještaj je bio oskudan. Uspjelo se to srediti a i dvoranu za druženje vjernika dovesti u normalne prilike. Crkva je bila pokrivena i ožbukana, a sada je trebalo uraditi: obojiti  zidove, postaviti kamen na pod, nabaviti klupe, nabaviti ispovjedaonce, obložiti stupove, riješiti ozvučenje /GIP je ovo riješio/ uredio prezbiterij i druge stvari koje su se trebale uraditi.


GIP - Poslije dvije godine Vašeg boravka u župi ovi radovi su bili završeni. Uslijedio je prvi i najveći zalogaj Bosanske  Poasvine:  Posveta garevačke ljepotice kao prve obnovljene crkve u Bosni i Hercegovini. Postavljao se nepremostivi problem velikih novčanih izdataka, doček i zbrinjavanje velikog broja gostiju, uz to mali broj povratnika i onih koji bi mogli priteći u pomoć pri realizaciji tako velikog događaja.  
Je li Vas sve ovo obeshrabrilo i kako ste skupili snagu da to sve ipak odradite i organizirate na najbolji mogući način?    


Župnik Filip Brajinović  - U Garevcu je uvijek  bilo i „rua i krua“. To svakako sam nisam mogao organizirati. Imao sam veliku podršku svojih župljana koji su ovdje boravili, a i onih koji su potjerani, a osjećaju se Garevljanima. Zahvaljujem odborima iz Velike Gorice, Osijeka te našoj dijaspori. Kad se hoće sve se može. Oni su sve ovo iznijeli. 


GIP - Stara mudra izreka kaže: „Ako ima selo, ima i župnik!“, međutim, osobno mislim da je garevački čovjek drugačiji, s posebnim karakterom i razmišljanjem. Vi rijetko tražite novčanu pomoć, a kada je neizbježna Vi samo iznesete činjenice što je u planu, a na nama ostaje da to razumijemo i prihvatimo. Iz osobnog iskustva znam da se odazovem spomenutim akcijama, ali  se rijetko kada sjetim Vas i Vaših potreba koje sigurno nisu malene. Stoga mislim da su i drugi slični meni.
Recite nam kako izađete na kraj s tim troškovima  i kako uspijevate živjeti  s tako malim brojem župljana?


Župnik Filip Brajinović - Nikada u mom svećeničkom životu materijalni element nije bio na prvom mjestu. Nastojao sam živjeti po onoj iz Očenaša „kruh naš svagdašnji“ i hvala Bogu i dobrim ljudima taj svagdašnji kruh imam. Svaki dar me obraduje jer vidim da moji župljani imaju osjećaja za svog župnika. Tih koji se sjete svoga župnika nije velik broj, ali ima ih i hvala im.


GIP - Dakle, proveli ste jedno desetljeće s nama. Je li Vam bilo lako ili teško to samo Vi znate. U svom oproštajnom govoru don Ilija Matanović je rekao kardinalu Vinku Puljić kako želi nakon tri godine otići iz Garevca „jer župljani nisu normalni i postali su ludi“.
Kako Vi komentirate ovu izjavu don Ilije  i što biste nam rekli o Vašem , evo već desetgodišnjem,  župničkom odnosu sa župljanima?


Župnik Filip Brajinović  - Izjavu vlč. Ilije ne želim komentirati. U Garevac sam došao iskrena i otvorena srca i to na zauzvrat dobio.

Rođeni sam Garevljanin  i dobro poznajem naše mještane. Međutim,  često  promijenim svoje mišljenje kada čujem kako smo mi čudni i na neki poseban način odgojeni ljudi.
GIP - Što biste Vi mogli reći o tome?Jesam li u pravu ili griješim  sa svojim razmišljanjem?


Župnik Filip Brajinović -  U svakom čovjeku postoji klica dobra, ali ujedno i klica zla. Svjedoci smo kako da neku biljku uzgojite potrebno je puno truda. Korov sam raste. Tako je nekako i s čovjekom. Ponekad kod  čovjeka pobjedi onaj „korov“. Garevljani nisu ni bolji ni gori od ostalih.

Uz svakodnevne župne obveze, to jest sv.misu,  Vi ste, slobodno mogu reći, dosta dobro uspjeli organizirati i sljedeće aktivnosti kao što su župni zbor, put križa, mise zornice, a isto tako mogu se vidjeti i ostale aktivnosti kao što su plodovi zemlje, božićni borovi, svježe cvijeće i slično.

GIP - Recite mi kako ste to uspjeli i je li bilo posebnih poteškoća oko takvih organiziranja s tako malim brojem povratnika?


Župnik Filip Brajinović  - Sve to spada u krug mog svećeničkog djelovanja. Bilo bi bolje da imam više posla, ponekad mi se čini da sam samo onaj koji vrši samo ukopavanje naših pokojnika.

Mi slavimo patron župe na Duhovni ponedjeljak. Uz tu proslavu posjeti Vas veliki broj svećenika, što me nekada i zastidi jer vas bude skoro koliko i vjernika. To je za nas vjernike doista lijepa slika, jer to znači da imate dobre međuljudske odnose sa župnicima susjednih župa. Pretpostavljam da Vi osobno iz zdravstvenih razloga to ne možete svima vratiti ili ih na to zadužiti.
GIP - Stoga me zanima jesam li to dobro zapazio i jesam li u pravu te koja je tu spona što Vas tako dobro povezuje?


Župnik Filip Brajinović - Naš patron Marija Majka Crkve lijepa je  Gospina svetkovina.  Više su prihvaćeni sv. Marko i sv. Ilija. Toga dana susjedni svećenici nemaju toliko obaveza pa rado dolaze da uzveličaju patron. Ima i ona: „Baci uz vodu dočekat ćeš niz vodu.“ 


Pred nama je veliki događaj posvete crkvenog tornja i zvona. Za tu prigodu nam dolazi kardinal Vinko Puljić i veliki broj gostiju kao i samih mještana. Sv. misa bit će u 11.00 sati.
GIP - Sumnjate li u samu organizaciju ili se ne bojite takvih izazova? Kakav program nas očekuje i što je sve predviđeno toga dana?


Župnik Filip Brajinović  - Imamo već iskustva s posvetom crkve. Nema sumnje da ćemo i ovo dobro odraditi. 


Samim Vašim dolaskom u Garevac  trudili ste se za konačno uređenje crkve i župnog dvora a ujedno ste stvorili i jednu novu ideju - Burića štala. Ime koje samo sve kaže. Nastala je ideja otkupa štale i pretvorba u Spomen-kapelicu. Dakle, Vi ste onaj koji ste nama Garevljanima otvorili oči oko toga objekta.  
GIP – Možete li nam ukratko reći što Vam je  to dalo ideju i što Vas je to ponukalo na jedan takav korak koji je iziskivao puno novčanih sredstava, a ionako ih nije bilo dovoljno?


Župnik Filip Brajinović  - Dijete sam ovog kraja i sasvim razumljivo da mi je bar donekle bilo poznato što se u njoj desilo. Kada sam postao župnik u Garevcu svakodnevno sam prolazio pokraj štale i pitao se može li se tu što učiniti da bi se bar donekle obilježilo ovo sveto mjesto ne samo za Garevac nego i za Posavinu. Budući da samo obavili posvetu crkve trebalo je sad nešto drugo raditi. Razgovarajući s župljanima  o“ Spomen-kapeli Burića štala“ ova ideja je prihvaćena i krenulo se u otkup štale i zemljišta. Nije bilo lako, ali uspjelo se. Novaca je uvijek malo, ali za dobre projekte isprosi se.

Dakle, štala i zemljište uz nju su kupljeni, a zatim se prešlo i na saniranje postojećeg objekta kao i proširivanje zemljišta. U vrlo kratkom roku je i to završeno.
GIP - Možete li nam reći koliko su stojali troškovi oko kupovine i saniranja objekta i  je li bilo institucija i pojedinaca koji su sudjelovali u novčanoj pomoći?

Župnik Filip Brajinović  - Ukupno je skupljeno 131.263 KM i ova suma skoro je potrošena. Svakako veliki doprinos, uz domaće ljude dala je naša dijaspora. Gosp. Mišo Perak u Švicarskoj organizirao je zabavnu večer i prihod s zabave išao je na ovu nakanu. Dva puta od Hrvatske vlade dobio sam potporu za ovaj projekt. HKM Bern i voditelj misije Fra Gojko dali su 3000 CHF.

Na samom početku obnove štale dosta se pričalo o njenom vanjskom izgledu kao i unutarnjem uređenju.
GIP-Molimo Vas recite nam što se od planiranoga već uradilo i što nam je još preostalo? Kada i kako završiti i taj preostali dio?


Župnik Filip Brajinović - Ono što je najbitnije, urađeno je. Ona je sanirana od daljnjeg propadanja, njena konstrukcija je učvršćena , zamijenjeni  istruli rogovi i ovakva sad može čekati „bolja vremena“ u materijalnom smislu. 


Naš inženjer gosp. Niko Stanušić je na početku predložio idejno rješenje u kojem je bila izgradnja male kapelice, to jest „mjesta za molitvu“ pri susretu vjernika za „Dane sjećanja“  kao i prostora za odmor te dječjem kutu.  Spominjana je i izrada spomenika kako poginulima Drugog svjetskog tako  i ovog Domovinskog rata. O svemu gore navedenom se više ništa ne priča.  Drugi inženjer je preuzeo nadzor i radi po svom planu.
GIP-Možete li nam reći što je ovdje u pitanju? Zašto se odustalo od toga i postoje li za to neki posebni argumenti? Ima li novi inženjer gosp. Petar Lušo drugačije idejno rješenje ili se ostaje pri ovom ponuđenom?

Župnik Filip Brajinović - Čitava štala je kapelica. U njoj postoji oltar, s kojeg se govori sv. Misa. I naš je kardinal s tog oltara prošle godine prikazao sv. Misu. Od spomenika nije se odustalo. Postoje neka obećanja da nam se pomogne u rješavanju ovog problema. Ovdje se moram zahvaliti inženjerima na njihovoj spremnosti da nam pomognu bez ikakve naknade za njihov rad.  


GIP-Ukoliko je došlo do nekih izmjena u samom projektu možete li nam to ukratko opisati i usput navesti sve ono što je još u planu da se izgradi?


Župnik Filip Brajinović -Prostora za nove sadržaje kod štale imamo i sve će zavisiti od onog koliko novca budemo imali.

Svake godine zadnje nedjelje u mjesecu svibnju moli se sveta Misa uz „Dane sjećanja“ kod Burića štale, a poslije sv. Mise priredi se i mala okrepa za koju se potrude naši župljani.
GIP-Recite nam kako se ovo iz godine u godinu zapaža? Je li uvijek isti broj vjernika ili ih dolazi više? Je li ovo u pučanstvu prihvaćeno kao hodočašće ili samo kao sjećanje na poginule?

Župnik Filip Brajinović - Meni se čini da iz godine u godinu sve veći broj ljudi dolazi da se moli za nevino stradale ljude. Nažalost ,izgubili smo velikog  promotora „Spomen-kapele Burića štala“ preč. dr. sc. Ivu Balukčića. Nedostajat će nam.

Često smo čuli riječi: „Burića štala - rana i ponos Garevljana!“
GIP-Jesu li to Garevljani tako i prihvatili ili su to samo napisana slova na papiru?

Župnik Filip Brajinović -Mislim i tako osjećam da Garevljani, a ne samo Garevljani, jer nisu samo Garevljani u njoj stradali , nose ju u svom srcu i da im je stalo do nje. Kada treba, spremni su pomoći, a njihova spremnost očituje se u spremanju zakuske za „Dan sjećanja“.

GIPNe možemo pričati o Burića štali, a da ne spomenemo i Grobnicu u poljičkim šumama. Mjesto strave, boli  i užasa. Mjesto u kojem leže tijela nedužnih mještana Garevca i tko zna koga još. Ovo mjesto se u prošlih nekoliko godina obiđe barem dva puta godišnje kada se mole opijela za mučki ubijene osobe. Grobnica se prilično uredno drži, ali nema prilaznog puta. O tom problemu smo još davno pričali, ali ta priča nikada nije završena.


Župnik Filip Brajinović - Nažalost, nije se ništa pomaklo u rješavanju ovog pitanje. Je ova „šačica“ ljudi koja ovdje živi i djeluje nastoji koliko toliko u redu održavati i ovo sveto mjesto. Jednom sam na Facebook-u upitao  je li došlo vrijeme da i to sredimo. Na moj upit samo su dva Garevljanina reagirala i podržala me. I ovo puno govori.

GIP-Kako ocjenjujete trenutačno stanje u Garevcu?


Župnik Filip Brajinović - U Garevcu se živi normalno. Nema nikakvih problema . Ono što je čovjeku potrebno za normalan život imamo. 


GIP-Kakav je vjerski život? Koje su aktualne aktivnosti i što je u planu?

Župnik Filip Brajinović - Zadovoljan sam pohađanjem sv. Mise, pristupanjem sakramentima  ovdje prisutnih Garevljana. Svakako radujemo se kad neki sa „strane“ navrate u našu garevačku crkvu.


GIP-Kako vidite budućnost, suradnju s drugim vjerskim zajednicama?

Župnik Filip Brajinović - Neminovna je suradnja s drugim vjerskim zajednicama. Za sada neke suradnje nema.


GIP-Gdje vidite perspektive i mogućnosti Garevljana za povratak?


Župnik Filip Brajinović - Što se tiče povratka mislim da je to završena priča. Vrijeme je učinilo svoje. Ljudi su na nekom drugom mjestu podigli svoj dom , tu rodili djecu, tu ih školuju, ovo im je strano. Garevac ima dobar geografski položaj no nažalost mnogi to ne uviđaju. 


GIP-Što bi po Vašem mišljenju trebalo učiniti da se mobilizira iseljene Garevljane na povratak?



Župnik Filip Brajinović -Rekoh da je povratak završena priča. Ostaje molba da se ovo ne prodaje. Zašto za malo novca izgubiti rodnu grudu. 


Iz godine u godinu nepoznati donator pomaže župu Garevac s 1000.00 ŠFr u predbožićno vrijeme. Gospodina Franza Widmera niti znamo niti poznajemo, a toliko nam je dobra učinio.


Župnik Filip Brajinović -Župa je zahvalna na njegovoj pomoći. Bog neka mu uzvrati. Svakako ima i Garevljana koji su ove godine više pomagali od ostalih. Nama svima su poznata ta imena. Ne želim ih spominjati jer sam u opasnosti kojeg preskočiti.


Kako  se može primijetiti, imate uređen župni dvor s moderno opremljenim uredom i nekoliko soba. Posjedujete centralno grijanje, struju, vodu, RTV, telefon i internet.
GIP-Nedostaje li Vam još nešto osim zdravlja i imaju li druge župe Bosanske Posavine i nešto više?


Župnik Filip Brajinović - Ovdje svećenik ima sve za normalan rad kao i druge župe Posavine. Ono što nedostaje to je „živa“ crkva ljudi ovog kraja. 


GIP-Recite nam koliko poznajete GIP i cijenite li njegov  informativni rad i humanitarni trud?



Župnik Filip Brajinović -GIP redovito pratim. Kad otvaram internet prvo je on na redu. Puno znači našim Garevljanima rasutima po svijetu.


GIP-Kakvu biste poruku poslali svojim župljanima?


Župnik Filip Brajinović - Neka ih Bog čuva i blagoslovi. Pozivam ih da ne zaborave svoje rodne grude i vjere svojih djedova.

GIP-Kada biste mogli birati svoj životni put biste li ponovno izabrali ovakav koji živite?

Župnik Filip Brajinović: Nisam se nikada pokajao što sam svećenik.

Interview vodio Mišo Perak