IN MEMORIAM, Sjećanje na Mišu-Mijata Tokić
- Detalji
- Kategorija: Članci Miše Perak
- Objavljeno: 19 Kolovoz 2016
- Napisao/la Mišo Perak
- Hitovi: 3669
Navršila se i sedma godina od kada je otišao, odmoriti se u Domu nebeskog Oca. Krist ga je pozvao 19.08.2009. godine upravo onda kada su se on i njegovi najmanje tome nadali. Mišo se rodio 23.08.1956. godine u Garevcu od oca Marka i majke Eve.
Životni put mu nije bio baš naklonjen. Nikada se nije štedio i prihvaćao lagodan život . Mlad je ostao bez oca i veliku obvezu svega je preuzeo na svoja pleća. Volio je crkvu i rado je pomogao tadašnjem Modričkom župniku Miji Thonu pri euhristijama u garevačkoj kapelici. Poslije završene srednje škole u Bosanskom Šamcu upisuje se na Mašinsko-tehniči fakultet kojeg uspjšno i završava.
Zaposlio se u klaonici u Modriči i bio je vrsni direktor, kojeg su svi znali i posebno cijenili.
Odlaskom u vojsku kao visoko obrazovani mladić dobija čin mlađeg vodnika, a po izlasku iz vojske postaje rezervni oficir s činom kapetana.
Obzirom da je rado u ruke uzimao knjige po mom mišljenju pokojni Mišo je postao jedan od najsposobnijih Garevljana na strateškom polju. Međutim to mu nije vrijedilo.
Početkom domovinskog rata kao i svi drugi dobija zapovjednika kojeg mora, a i hoće da sluša. Tako nije odbio ni prvu naredbu već sa svojim mještanima i novo pečenom obranbenom vojskom ide na prvu liniju bojišnice u Kladare Donje prema Bos.Miloševcu.
Jedan od prvih zalutalih ili snajperskih metaka pogodi ga u rame i čelo. Ostao je živ, ali od tada se njegov život potpuno promjenio. Od tada pa do zadnjeg dana kada je ispustio dušu i zauvijek je predao Gospodinu njegov život bio je samo jad i bjeda. Bolest se samo širila.
Ostaje nada i vjera u ljude i Boga jer ona je snaga koja nas održava i u najtežim trenutcima života, i uvijek iznova se pokazuje opravdanom i zaslužnom. Tu čvrstu vjeru u bolje sutra imao je i naš Mišo koji je bio spreman i na najveći čin takve Ljubavi - i život svoj položiti za druge, a to znači za nas Garevljane, ali svakako i šire. No, Bog je ipak imao neke druge planove s njim. U Božje planove teško je proniknuti, ali je očito da je Mišo svaki dan žrtvovao svoj život za svoju obitelj i nas i tako dokazao i svjedočio da je Ljubav prisutna i u svakodnevnom predanju i životnoj borbi.
Hvala mu za velika djela koja učini za nas, za svoj Garevac i za svoju Posavinu. Mišo neka Ti je vječni mir i radost kod Gospodina, jer samo on zna zašto si to sve proživio, a nama ostaje da Te se sjećamo u svojim molitvama i čekamo zajednički susret s Tobom u nebu.
Za GIP piše Mišo Perak
