Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Sub08242019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Nepravda

zub

NEPRAVDA
Anto Pranjkić

Ivana se toga dana probudila jako rano. Cijelo se vrijeme okretala u krevetu i dugo nije mogla zaspati iako joj je mama sinoć ispričala omiljenu priču.
- Kako je zanimljvo na selu, prozborila je sebi u u bradu i počela se brzo spremati. Taj dan trebao je biti poseban. Ta, cijeli će dan provesti sa svojim djedom.
U sobi se odjednom stvorila mama. Ona je uvijek imala nešto za reći. Ponašala se prema Ivani kao da je Ivana još uvijek mala. Jučer je navršila četiri godine, a kako je  striko Darko rekao: „To su godine za velike stvari“.


- Ivana, idemo prati zube, čula je majčin glas s odvratnim pozivom. Bio je to nagovještaj, za Ivanu, najodvratnije dnevne dužnosti.
- Mama, mogu li samo jednom preskočiti? – molećivo je upitala.
- Ne, ne možeš. Znaš, zubi moraju biti čisti kako bi bili zdravi – objašnjavala je mama.
Sljedećih pet minuta bili su joj najteži trenutci provedeni na selu. Tih pet minuta na čas se umiješalo u cijeli Ivanin dnevni plan. Ona i deda toliko su toga planirali. “Ako mi ovih pet minuta poremeti planove vidjet ćeš ti svoje“, prijetila se Ivana u mislima. U tom trenutku deda ju je pozvao da zajedno nahrane svinje, a onda će polako ići brati trešnje i jagode.
Deda je dao hranu svinjama i one su pohlepno počele istu jesti. Kao da je Ivana cijelo vrijeme čekala taj trenutak, podigla je oči prema licu svojega dede i radoznalo ga upitala:
- Ovi pajceki sigurno imaju  dobre i zdrave zube čim ovako dobro jedu. Zar ne, deda?
- Da, da, Ivanice! Njihovi zubi su jaki i oštri. Vidiš kako jedu kukuruz? , upitao je deda i začuđeno zaključio:
- Uh, zar su već sve pojeli?


Ivana je sve to čudno gledala i čekala posljednji trenutak. Deda ju je na čas prekinuo u razmišljanju:
-    Idemo, Ivana! Zakasnit ćemo s trešnjama, prozborio je.
-    - Pa, zar ovi naši pajceki neće prati zube? Gdje su im četkice? – začuđeno ga je upitala.
-    Ivana, svinje ne peru zube.
Cijeli dan Ivana je bila tužna. Nisu je mogle oraspoložiti niti ukusne trešnje niti sočne jagode.
- Čak ni svinje ne moraju prati zube, a mene tjeraju najmanje dvaput svakoga dana. Nepravda! Velika nepravda! – mrmljala je Ivana sebi  u bradu. A onda pri
nego što će zaspati donijela je veliki zaključak: - Bit ću i ja velika – te zaklopila svoje umorne oči i utonula u novi san.