Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Sub08242019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Narodni heroji

- Drugovi krumpirovi! Drugarice bundeve! Ja vam moram reći.
I opet bi nešto u grlu stalo i Mijo nije mogao dalje. Gorko je zaplakao, a u stankama jecaja je zborio:
- Bože, ti si mi svjedok. Vidiš, što sve činim za svoju djecu. Znam da griješim ostavljajući i Tebe, ali iz ove kože ja ne mogu. Shvatit ćeš ti mene, Bože moj!

Potom bi se uozbiljio i nastavio istim putem:
- Drugovi bundeve! Drugovi krumpirovi! Moramo dati našim drugovima doprinose i graditi ceste. Bez njih ne možemo u svijet…
- Nije dobro! – kazao bi sebi u bradu i pojašnjavao: - Prvo, bundeve ne mogu biti drugovi nego drugarice. A drugo, ako kažem da se grade ceste da idemo u svijet, svi će mi se smijati. Pola sela radi u Austriji i njemačkoj.

Uvidio bi dobri Mijo da „politika“ nije dobra. Potom bi se zamislio, nešto opsovao i nastavio:
- I eto, kako sam rekao, drugovi i drugarice, iako ženama nije mjesto u politici, došlo je vrijeme da i žita Partiji dadnemo. A onda potpuno svjestan što je rekao, zastane na trenutak, pa razmišljajući za sebe kaže:
- -Gdje ću, bolan, to od njih tražiti, pa i sam znam da komuniste ne vole. E moj, Mijo, u što se ti uvali – i zaplaka. Razmišljao je: da mu nije cilj onu svoju djecu na svijet izvesti nikada ne bi familiju sramotio. Kakav on i komunisti. Neće moći“. Osjećao je.

Iz razmišljanja ga probudi zvuk automobila. Stizali drugovi na zadnje dogovore pred Kongres.

- Znaš, Mijo, mi odlučili da ti budeš odbornik. Ništa ne radiš. Samo pričaš. Vidjet ćeš. Zavoljet ćeš ti to – govorio je Boško.
- Ti si veliki čovjek! Kako samo „barataš“ sa tolikim bundevama i krumpirovima. Znat ćeš ti i s jezikom – ulizivao se Milan.
- Hajde, reci ti nama: kako ćeš sutra započeti govor – upita Vasilije. – Jesi li uvježbao?
- Drugovi i drugarice! Krumpirovi i bundeve! Mi moramo … - započe Mijo a svi prisutni baciše se u gromoglasni smijeh.
- Pa, kako ćeš ljudima reći da su bundeve – razočarano će Milan.
- Rekli ste da vježbam, a pošto me nitko drugi neće slušati, otišao sam u podrum i govorio bundevama i krumpirovima – pravdao se Mijo.
- Hajde, hajde, nastavi. Nije važno! – požurivao ga je Vasilije. Kada je Mijo završio Vasilije ga je potapšao po ramenu i kazao: - Dobar si, Mijo, samo znaš, kad može drug Tito možeš i ti. Da bi te ljudi bolje razumjeli, ti samo dodaj ono: Boga mi! Boga ti! Znaš?

Smračilo se sve pred Mijom. Zavitlao je rukom i stisnuvši šaku kroz zube je prosiktao:
- Boga mi moga ne dirajte. Nek vrag nosi i vaš komunizam, i Tita i vas. Marš iz dvorišta!¨
- Nemoj, Mijo, tako! Mi smo ti drugovi – molio je Milan.
- Napolje i da vas nikad više ovdje nisam vidio.

Ušao je u kuću. Za sinijom svih sedmero Mijine djece je radoznalo podiglo oči.
- Ma, othranit ću vas i izvesti na svijet, makar… Zastao je. Izašao iz kuće te ušao u podrum. Okrenuo se bundevama i krumpirovima i glasno prozborio:
- - Drugovi krumpirovi i drugarice bundeve, zbog vašeg neprijateljskog dejstva sve ću vas potamaniti.
Sutradan je u Komitetu objasnio da on nije za odbornika. Ispričao se drugovima i zamolio oprost.


*********************

Godinama je na nogometnim utakmicama i kojekakvim seoskim igrankama prodavao sjemenke. Na večer bi brojeći novce mudro zborio:
- Drugovi krumpirovi i drugarice bundeve, i danas ste pali za narodnu stvar. Drago će biti doktor, Pejo inženjer, Marko… Svu je djecu tako izredao a onda zaključio:
- Zbog toga što ste dali svoj doprinos, drugovi krumpirovi i drugarice bundeve, proglašavam vas narodnim herojima.

Nedjeljom je obilazio polja i zadovoljno trljao rukama. Smiješeći se vraćao se kući s uvjerenjem da će dragi Bog pomoći te će poslati rodnu godinu za još drugova koji će pasti na narodnu stvar.