Garevački Internet portal ®

Burića štala rana i ponos Garevaca

Sub08082020

Last updateČet, 10 Svi 2040 12pm

Popis zatočenih i ubijenih žrtava

Prezime Perković

Detalji
Kategorija: Popis ubijenih iz drugih mjesta
Objavljeno: 10 Listopad 2007
Napisao/la Vlč. Vlado Jagustin
Hitovi: 1208

Prema knjizi "Burića štala" vlč. Vlade Jagustina svećenika donosimo Vam popis nestalih iz Burića štale iz ostalih mjesta s prezimenom Perković!

169. Anto Perković, Išić, sin Marka i Kate rođ. Šošić, iz Čardaka. Oženjen Ivkom Stanić-Uglješić iz Garevca. Rođen prije 1900. godine.

170. Eduard Perković, rođen 13. listopada 1902. godine, iz Čardaka. Sin Ivana i Ane rođene Stažić. Vjenčan u Gradačcu 31.01.1923. godine s Ružom Kelentrić.

171. Ilija Perković, iz Donjih Kladara. Oženjen s Marijom Čalić.

172. Ivo Perković, Išić, rođen 26. kolovoza 1909. godine, iz Čardaka. Sin Marka i Kate rođene Šošić. Bjenčan u Gradačcu 13.12.1936. godine s Anđom Šestan.

173. Jozo Perković, rođen 27. kolovoza 1923. godine, iz Čardaka. Sin Ante i Jele Perković. Vjenčan s Katom rođenom Čerkez 25.11.1942. godine.

174. Marko Perković, rođen 16. lipnja 1903. godine, iz Čardaka. Sin Marka i Ane rođene Bilušić. Vjenčan u Gradačcu 15.11.1922. godine s Katom Šiškić.

175. Petar Perković, rođen 18. rujna 1905. godine, iz Čardaka. Sin Stjepana i Marije rođene Burušić. Vjenčan u Gradačcu 10.11.1926. godine s Milkom Stažić.

176. Sjepan Perković, rođen 1. ožujka 1903. godine, iz Čardaka. Sin Ivana i Ivke rođene Mamuzić. Vjenčan u Gradačcu 03.11.1927. godine s Anđom Stažić.

Vrati se natrag na izbornik prezimena

hrastGarevački stari hrast! Desetljećima se svakoga proljeća odijevao novim lišćem, ponosno je širio krošnju, a u zemlju zakapao dugo korijenje - taj stari hrast u Garevačkom groblju. Godinama je oplakivao pokojne, žalostio se odlascima Garevljana u tuđe, daleke krajeve, očekivao njihove povratke. I one kobne god. 1992., gledajući barbarski izgon Garevljana s njihove stoljetne grude, teška se tuga uvukla u njegovo korijenje, deblo i grane. Od toga se dana taj naš ponositi hrast počeo sušiti da bi konačno ispustio dah života. No, on je i danas tu, svoj na svome, suh, uspravan, prkoseći ljudima i vremenima, doziva svoje Garevljane da se vrate na stara djedovska ognjišta.