Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Čet10242019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Još jedno čudo iz Međugorja

pranjkic_cilic

SVJETSKI POZNATI A OSTALI NORMALNI
U svijetu danas najpoznatijih hrvatskih imena svakakao je ime Marina Čilića, 14-tog  tenisača u svijetu. Najveću zaslugu za ono što ga posebno krasi u svijetu poznatih(skromnost, mirnoća i nesvakidašnaj simpatija), imaju roditelji, Koviljka i Zdenko.


To je bio osnovni razlog da mikrofon u ruke dademo  upravo, „glavi obitelji“ gospodinu Zdenku, koji je radeći u rudniku, našao snage i moći svojoj djeci ugraditi ljubav prema športu, i nesluteći do kojih će visina  cijelu obitelj odvesti, a istovremeno zadržati onu kršćansku i ljudsku crtu.


Što je to što ste Vi ugradili u svojuj djecu?

Prije svega mislim  da je Međugorje dalo svoj pečat. Naravno tu je obitelj i Bosna i  Hercegovina. Taj krš, taj kamen te neizostavan je Božji blagoslov. To su komponente koje su nerazdvojive i mislim da smo po naravi nekako drugačiji i po pristupu i po običajima i po tradiciji. Toga se svega kao obitelj držimo i evo uspjeli smo preko Marina doći vrlo visoko u svjetskom tenisu. U sam svjetski vrh.

Recite nam kako je sve to poteklo? Kako ste se Vi kao jedan mali čovjek, odlučili krenuti tim putem. Kako ste uspjeli osjetiti Marinov talent i odlučiti mu dati ono što je potrebito za njegov razvoj? To u uvjetima u kojima živimo nije baš lako. Pogotovo u malim sredinama kao što je Međugorje.

Ja i cijela obitelj smo sportski nastrojeni i to nam je nekako u genima i primijetili smo u ranoj fazi da je Marin strašno talentiran pogotovo kada  je uzeo reket u ruke, svi smo vidjeli da mu pristaje. Ali ne samo on, on mi je treći sin po redu. Vinko, kao najstariji, bio je nogoemtaš ali zbog niza okolnosti nije se uspio vinuti u neke visine. Smatramo da zbog nestručnog vođenja nije pokazao ono što je realno trebao pokazati. Drugi po redu, Goran, je trenirao košarku. Nažalost, isto se dogodilo. Pa sam odlučio da Marin bude u pojedinačnom sportu gdje nema zapreke od nekakvih ljudi koji su unutra a nemaju veze sa sportom.  Međugorje je mala sredina, svjetski poznata, ali u sportskom svijetu bila je najveći mogući anonimus. Bilo je velikih problema, među ostalim i financijskih, nepovjerenja od prijatelja i rodbine, jer su mislili da je sve to apsurd, nemoguće. Ja u nijednom trenutku nisam mislio da će Marin doći do ovih visina. Moj glavni moto je bio da mi se djeca bave sportom. To je bila moja jedina motivacija. Jedino kada  se vidjelo da se Marin ravnopravno nosi sa najboljim igračima iz cijeloga svijeta u mlađem uzrastu onda su stručnjaci ukazivali da je to to.

Kako je Marin uspio zadržati svu tu jendostavnost? Dobro znamo da su Hercegovci bučni ljudi. Očito se u Marinu vidi dobrota koja zrači iz duše i nikada ne prelazi granice.

Ja ne bih želio nešto ovdje govoriti što nije skladu. Ali, kada su pitali zašto se Gospa  ukazala u Međugorju, onda sam razmišljao o tome. Netko kaže ovo, netko ono, ali mislim,  da mi to nismo zaslužili to se ne bi dogodilo. Jer nema kamena, brda i drače, za kojim suza nije potekla i krunica izmolila. To je pioštenje, vjera, ljubav i iskrenost. To je ta veličina koja nas vodi i mislim da smo mi, Čilići, najmanje zalsužni za ovo što  se događa. Marin se rodio u okrilju Međugorja, tradicije i obitelji kao i predaka, koji su Bog zna koliko iskrvarili da bismo dobili ono što smo dobili. Rodio se u  jendnj obitelji koja je za današnje razmjere, rekao bih, nenormalna, zastarjela i za naše prilike tradicionlana. Marin se u tom razvijao za naše prilike normalno. I mislim da je to bio osnovni razlog zašto je on zapravo takav. I u školu kad je krenuo, kad nije imao pritisak, uvijek se ponašao na normalno, skromno, pošteno.

Kako sad sve to izdržati. Kako sad u teniskom svijetu što duže opstati?

Vrlo teško. Pritisak je strašan i treba dobro otvoriti oči, dobro razmsiliti i odlučiti da se zaštiti a da pokuša biti dio svijeta a istovremeno zadržati virjednosti: vjeru, tradiciju, ljubav, obitelj i sve ostale komponente, mora se imati mnogo mudrosti. Marin ih doista ima.On je pravi izdanak Međogorja i pravi uzor djeci i mladima, nadam se da će takav i ostati. Vrlo je teško, ali ima mudrosti znanja i većč se formirao kao zrela osoba.

Gledali smo Vas na meču Marina i protivnika iz Ekvadora. Imao je potpunu mirnoću.

Da, bio je miran, znao je da će dobiti meč, ali je svojom staloženošću dao do znanja da poštuje svog protivnika. To je njegova veličina i snaga. I meni je kao ocu, vrlo drago ozbog toga.

Kakav je život Zdenka Čilića inače?

U zadnje vrijeme sam jako vezan uz djecu. Stariji sin je uz Marina, drugi sin Goran studira informatiku, najmlađi, Mile, ide u školu u Čitluk. Prvi je razred i trenira tenis. Imam obveze prema njima. Glavna mi je preokupacija mali Mile, koji je jako talentiran, voli tenis. Ja sam u situaciji da mu mogu priuštiti to i to i radim.

 

Za GIP piše Anto Pranjkić, kontakt adresa Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.