Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Uto11192019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Supružnici Mrkalj narodnom nošnjom čuvali tradiciju svoga kraja

Dugo čuvanu obiteljsku zbirku od sedam kompletnih izvornih narodnih nošnji Hrvata Bosanske Posavine, bračni par Vlatko – Miro i Eva Mrkalj darovali su Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu “Tamburica” Koraće.

- Svjesni smo koliko je važno narodnom nošnjom čuvati tradiciju svoga kraja, a ne čuvati je u svojim ormarima - skromno kažu supružnici Mrkalj, koji su s ljubavlju za svoju djecu nabavljali nošnje i oblačili u svečanim prigodama. Na koraćanskoj večeri, uime HKUD-a “Tamburica”, uz posebno priznanje, zahvalio je na daru predsjednik društva Šandor Lipovac i darovao Vlatku i Evi sliku Gospe Koraćanske.

– Obradovani smo darom Gospine slike jer naša nam Gospa puno znači, daje nam duhovnu snagu izdržati i najteže trenutke koje smo prošli u životu. Nošnje posavskoga kraja prestali smo oblačiti kada nam je 1996. u svojoj 20. godini u prometnoj nesreći poginuo najmlađi sin Miroslav, koji je kao dječak bio član HKUD-a “Tamburica”.

mrkalj
- Nošnje smo vratili gdje pripadaju - u HKUD jer nam je želja da je djeca, mladi i odrasli nose s ponosom i čuvaju tradiciju, a ne da stoji u našim ormarima. Raduje nas što je “Tamburica” obnovila svoj rad, a ovo je naš doprinos - kazali su supružnici Mrkalj. Budući da društvo danas okuplja 60-ak članova, od kojih je gotovo polovina mladih, vrijedan dar stigao je na pravu adresu kao primjer i drugima na sličan potez.

Neprocjenjiva je vrijednost nošnji jer su u njima pohranjene uspomene. - Prvu mi je narodnu nošnju darovala moja svekrva. Po običaju, obukla sam je prvi put na nedjeljnoj misi na kojoj je župnik navijestio naše vjenčanje, a poslije i svake nedjelje - prisjetila se Eva i kaže kako joj je dolazak u suprugovu obitelj donio pravo bogatstvo jer to je bila velika obitelj s devetero djece. - Voljeli smo se i poštovali. U Koraću su se rodila naša tri sina, Šandor, Damir i najmlađi Miroslav - na čiji je spomen zasjala suza u očima roditelja. No, kažu, vjera u Boga, nedjeljne mise, molitve za njegovu dušu, čuvanje svih divnih uspomena, ipak su jači od tuge i boli, koja je ostavila vječnu prazninu u njihovim srcima.

Živjeli su u Koraću sve do 1987. godine kada su se doselili u Slavonski Brod.

Za GIP piše Nada Koturić