Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Ned10202019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Balkan kao interesna sfera zapada

Je li počela nova praktična geopolitička izvedba radova na Balkanu? To se pitanje čini opravdanim nakon prošlotjedne posjete Albaniji zapovjednika američkih zračnih snaga u Europi generala Toda D. Woltersa. Taj posjet nije tek rutinsko prakticiranje vojne diplomacije, nego su mu, čini se, geopolitičke ambicije krupnije.

Piše: Pejo Gašparević

Zapravo ovim se pohodom u Tiranu američkog generala Waltersa označava početak izgradnje prve zrakoplovne baze NATO-a na Balkanu. Albanski državni čelnici su izgradnju takve baze Sjevernoatlantskog saveza u Kučovu (u vrijeme komunističkog režima zvao se Staljinov grad) spominjali u kolovozu prošle godine.

No treba primijetiti kako početak realizacije takve zamisli i to u aranžmanu Amerikanaca, dolazi nakon što je službeni Washington nedavno objavio povlačenje svih američkih vojnih snaga iz Sirije. Takav redoslijed američkih vojnih poteza, u kojem se najprije najavljuje povlačenje iz Sirije a zatim njihov elitni general Wolters pohrli u Albaniju radi označavanja početka izgradnje NATO-ove zrakoplovne baze u toj zemlji na Balkanu, nudi iščitavanje znakova koji govore o geopolitičkom dinamizmu potencijalno velikih dimenzija. Po svoj prilici maha uzima novo geopolitičko programiranje po kojem se Rusiji, čija je vojska već godinama u Siriji, ostavlja Sirija kao buduća ruska interesna sfera, dok Amerikanci izgradnjom NATO-ve zrakoplovne baze u Albaniji osnažuju svoje geopolitičke pozicije na Balkanu. Pojednostavljeno rečeno-Rusima Sirija, Amerikancima (čitaj Zapadu) Balkan.

za gip pise pejo 900

Rusija i Sjedinjene Američke Države su dvije atomske sile čije geopolitičko rivalstvo je opečatilo europski kontinent nakon Drugog svjetskog tako što su u rusku interesnu sferu uvrštene zemlje na području Varšavskog pakta. Slamanjem komunizma, koji je bio alatka za rusku geopolitičku dominaciju u zemljama u kojima su vladali "crveni režimi," Sovjetska Rusija je doživjela geopolitički poraz na europskom tlu. U međuvremenu Rusija se gospodarski stabilizirala i financijske stekla kapacitete za vojnu intervenciju u ratni metež u Siriji. Ratovi i vojne intervencije su "skupe avanture" u koje se kreće s ambicijom ovladavanja ciljanog teritorija. Izvjesnim se čini kako je vojni angažman u Siriji pozadinski računao sa stjecanjem nove ruske interesne sfere nakon što je slamanjem Varšavski pakta Moskva ostala praznih geopolitičkih ruku na europskom kontinentu. S druge strane, Amerikanci svoje vojno povlačenje iz Sirije, čini se, žele geopolitički naplatiti te se užurbanom izgradnjom zrakoplovne baze u Albaniji signalizira kako upravo Balkan postaje ambicioznija geopolitička meta Zapada.

Što bi takav geopolitički aranžman između Amerikanaca i Rusa mogao značiti za Bosnu i Hercegovinu i zemlje u okruženju? Potencijalni učinci su višestruki, no dva bi mogla biti dominantna: discipliniranje Republike Srpske i test za bošnjačku elitu. Snažnije pozicioniranje NATO-a na Balkanu značit će ignoriranje antinatoovsko raspoloženja u političkim vodstvima Republike Srpske i Srbije uz istodobno oblikovanje prozapadnih struktura u tom bosanskohercegovačkom entitetu i susjednoj Srbiji. Rusija će u takvim okolnostima pretežito fingirati potporu RS-u i Srbiji do one mjere u kojoj to neće izazvati reakciju Amerikanaca koji Rusima ostavljaju Siriju.

Stajališta bošnjački struktura u vezi najava državnog vodstva Albanije o ujedinjenju s Kosovom pružat će Zapadnim geopolitičkim programerima materijala za teritorijalni dizajn na Balkanu. Treba primijetiti kako su bošnjačke strukture prešutjele nedavnu istup premijera Albanije Edia Rame u kojem je obznanio, kako ga je nazvao, "nacionalni projekt ujedinjenja Albanije i Kosova," te njegov poziv da se započne s izradom "zajedničke strategije ujedinjenja Albanaca do 2025." Eventualno "ujedinjenje Albanaca do 2025." zaljuljalo bi sadašnji teritorijalni ustroj Balkana jer bi to na ovaj ili onaj način, očešalo i Makedoniju i Crnu Goru gdje također žive Albanci.

"Ujedinjenje Albanaca do 2025." produciralo bi i težnje drugih naroda, koji žive u više od jedne države, da se također ujedinjuju a po principu spojenih posuda to bi se prelilo i na BiH. Ako bošnjačko dosadašnje prešućivanje najave ujedinjenja"Albanije i Kosova" znači šutnju "koja govori" o eventualnom suglasju s takvim ujedinjenjem, onda će pojeftiniti argumentacija protiv eventualne promjene granica radi ujedinjenja i nekih drugih naroda. Međunarodne strukture moći, koje donose velike odluke i kontroliraju napetosti, u tom slučaju mogu, prešutno ili javno, dati "zeleno svjetlo" za dizajniranje novih procesa na Balkanu u kojima će, kako je to svojedobno rekao Henry Kissinger, svi biti "podjednako nezadovoljni."

Bosna i Hercegovina je, metaforički rečeno, semafor na kojem se iščitava, u "kojem smjeru tko želi putovati."

Očuvanje cjelovitosti BiH ne osigurava se samo retoričkom podrškom takvom njenom dizajnu, nego to ovisi i od političkog držanja u okolnostima koje su pod nadzorom "velikih."

Za GIP piše Pejo Gašparević
28.01.2019.