Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Čet10242019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Prvi snijeg

Ocu je snijeg bio do koljena
meni do vrata
kućama do krova
a mravima do neba
On nije ujedao, ni škripao
niti smo ga kidali
kao oštro brašno-kako nas često lažu
Ne, on je sipio kao bajka sa slikovnice
u ruke
na kape
u oči i usta
i bezazleno brisao puteve i korake
u nedogled.

snijeg1

Skidali smo ga sa grana
kao kajmak sa mlijeka
i lizali kao prepečenu kišu
i bili siti i ugrijani u toj bjelini
u kojoj je bio sam Bog
sa jednim, od milion svojih lica
u vodi
A voda se može piti
jesti
lizati
i po njoj se može ići
i ući u tišinu svemira
i tamo ostati, sve dok se ne probudi sunce.

I dok smo, koračajući, blagovali nebo
boljelo me paranje te nevine bjeline
kao djevojačke časti
i gaženje tek rođene kiše
i zraka nastanjenog u njoj.

Ni slutili nismo
da je snijeg sanjao samoću
u hladnoj činiji vode i sumraka
kao što žene sanjaju muževe
grijući im postelju u noći
Ali, on nije došao da ostane
nego da ode, onako kako odlaze riječi
i otiču vode
i nestaju ljudi iz naših naših života
da bi se opet vratili drugačiji
kao i same zime
tankoćutne i nježne
surove i blage
vjerne i varljive
sa samo jednom jedinom namjerom
da umru, tu, pred našim začuđenim očima.

Za GIP piše Ružica Kopačević-Miličević