Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Čet10242019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Ruše novu i grade noviju kuću

dikaca_goran_cisto

Kako nam ovi proljetni dani dolaze svaki sa sobom nosi neku novinu. Vrijeme je lijepo, dan je produžio, pa se nekako slađe i radi. Posao kao posao svaki je težak, ali kad se radi s ljubavlju onda on sve pobjeđuje.
Prolzaim tako Garevcom pa zagledam što se u zadnje vrijeme kod pojedinih garevljana izmjenilo.

I gle čuda. Svojim očima gledam, ali im ne vjerujem. Pa je li to moguće? Ma ne, nije to istina meni se pričinjava govorim sami sebi. Otvorim još jače oči, protrljam ih i ponovo pogledam.
Da, isitina je. Kuće nema. Prija nekoliko godina potpuno je nova izgrađena, useljena i sada je više nema, sve ravno kao da nikada tu nije ni postojala.

Izađem iz automobila i odem do prvih susjeda.

To su Manda i Ivan Marić „Kajića“ stalni povratnici u Garevac koji su se prija nekoliko godina vratili iz Švicarske da svoje stare i umirovljeničke dane dožive na kućnom pragu.

Primjetiše moj dolazak, pa s vrata odmah zovu u kuću i na piće.

Ma ne, hvala vam, nemogu ništa, a nemam ni vremena. Ovako lijep dan a da mi sjedimo u kući. Nesmejmo to sebi dozvoliti, jer to bi za nas bila kazna.

Već recite vi meni je li ja dobro ne vidim ili je istina da Pavine kuće tu više nema.

Da Gorane istina je. Kuća koja je sagrađena 2003. godine je ostarila i pravi se nova.

Naime Pavin i Sojin sin Ivica Marić " Ćiša " se odlučio srušiti tu kuću i izgraditi veću. Mi smo mu govorili da je samo malo proširi, jer i on kao i većina garevljana nebude tu za stalno.

Međutim nema ni govora o tome.

Mi smo donijeli odluku i mi želimo tu živjeti.

Ako to ne bude  ranije onda kada dođemo u mirovinu, a do tada ćemo kao i svake godine do sada redovno u nju dolaziti kako ja i moja obitelj tako i sestre, majka i otac dok su još živ rekao je Ivica.

Moja supruga Kata i djeca vole naš Garevac i tu se posebno osjećaju, a za sebe neću ništa reći.

Zar ima negdje na svjetu Garevca, zar ima negdje moj zavičaj? Ne nema ga. On je tu, baš tu gdje ja i moja obitelj želimo sagraditi novi dom u kojem će za svakoga dobronamjernika uvijek biti mjesta.

Pa evo neka im dobri Gospodin podari dobro zdravlje i svoj blagoslov uz koji će to sve lakše ići, a oni svojim primjerom motiviraju i druge koji se još dvoume gdje da grade svoj budući dom.

Nemožemo biti a da ne spomenemo Ivičinu i Katinu plemenitost.

Nikada i ni jedna akocija kako u Garevcu tako i u Švicarskoj  nije prošla a da se Ivica nije odazvao i uvijek među prvima uplatio svoj dobrovoljni prilog.

Za groblje redovito daje i to po 100.00 ŠFr što je puno u odnosu na one koji prođu pa se srame pogledati u lice ljudima koji prikupljaju sredstva da bi grob i groblje njegovih najbližih bilo onakvo kakvo dolikuje njihovim precima.

Za uličnu rasvijetu Ivica ne samo što je dao svoj  prilog već je rekao "Ukoliko bude trebalo i više novca samo recite da bi i ta vrijedna akcija u našem Garevcu uspijela".

Za GIP piše Goran Tokić Dikača