Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Čet10242019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Garevac se iz pepela diže

kuca_novo_ozidana

Garevac - Ako prođemo kroz Garevac u ovo proljetno vrijeme vidjet ćemo da stvari izgledaju malo drugačije. I ondje ima još uvijek razrušenih kuća. I ondje su sve bile opljačkane i devastirane. I ondje se pustoš još uvijek suvereno drži. Ali ipak: mjestimični novi sloj asfalta, manji broj srušenih kuća, određeni broj stalnih povratnika, novootvorena čitaonu preko puta obnovljene stare škole sada «Otvorene kuće», uređeno seosko igralište na kojem se redovito za Ilinu održaje nogometni turnir, prolaznika može navesti na pomisao da je rječ o sasvim uobičajenoj sredini, možda tek pomalo povučenoj ali ne i pospanoj.

Usred sela stara četverogodišnja škola. I danas u njoj imaju tri učenika i to dvoje hrvatske i jedno pravoslavne nacionalnosti. No ona je tu i učenici imaju svoju učiteljicu koja redovito dolazi i uči ih. Preko puta škole je i obnovljeni Garevački dom kulture kao i Ured MZ Garevac. Postojala je i trgovina mješovte robe, ali kako nemamo mlađih osoba koje bi to uredno vodile trenutno je zatvorena.


Garevac od početka povratka i obnove ima struju, a tu je i telefon, pošta, internet pa sada i ulična rasvjeta. Pitka voda je u svakom domaćinstvu kao i prija rata.

Ako to sve usporedimo s mjestom Buford u američkom Wyomingu gdje živi samo jedan stanovinik u cijelom selu to je zasigurno veliki uspijeh. Zamislite postoji najmanje selo na svijetu sa samo jednim stanovnikom i to u Americi a ne kao što mnogi misle i govore u bosanskoj Posavini. On se zove Don Samons i star je 60 godina i tu je došao 1980. godine sa svojom suprugom gdje je već živjelo sedam puta više mještana. Prija 15 godina mu je umrla supruga, djeca su mu već odrasla i napustila to mjesto tako da je ostao sam. Bavi se seoskim turizmom i tu mu za vrijeme ljeta dođe i do 1000 turista za koje je njegov kiosk zlata vrijedan kao i naš «Sinđa» u Garevcu.


Dakle ovo ipak pokazuje da se u Garevcu može lijepo i mirno živjeti i svi oni koji su tamo nebi se promjenili ni za kakvo mjesto na svijetu pa čak ni velike svjetske metropole. Njima je lijepo i ugodno se osjćaju. Nikakv rad im nije težak jer ga rade iz zadovoljstva, a ne zato što ih poslodavci  jure na to. Oni nemju štresa niti više znaju što je to.

 Prolazeći kroz Garevac primjetit ćete i zvuk mješalice za beton. Naime zahvaljujući našem mještaninu koji trenutno oponaša dužnost predsjednika Skupštine općine Modriča gospodinu Petru Galulić došle su i dvije donacije građevinskog materijala za dvije šesteročlane obitelji i to od Brune Kovač i Ive Stanušić «Ćuleta». Obitelj Ive Stanušić dobila je donaciju za dovršetak obiteljske kuće i to za gornji kat sa jednim kupatilom, ostavom, kuhinjom i dnevnim boravkom. Nažalost izvođenje radova moraju sami platiti, ali bolje je išta nego ništa. Trenutno su radovi u fazi razvođenja elekto i vodo instalacije koju im radi susjed Vlado Tokić "Dikača".


Obitelj Brune Kovač je dobila materijal za krov a za unutarnje uređenje prostorija još nemaju niti donaciju niti sredstva čim bi to učinili. U kratkom periodu to jest 25 travnja 2011. za Markov dan morat će napustiti kuću Marka Zelić "Baje" koji im je još prošle godine rako da se do tada kuća mora isprazniti. Sada će ta obitelj doći u vrlo tešku i nezgodnu situaciju. Kud i kako dalje. Pomoći nikave nemaju a živjet se mora.

Svima nama, koji ne živimo u Garevcu  ne treba više od ovoga što imamo, samo bi jedan mali višak trebalo  izdvajati i za druge, i kada bi taj EGOIZAM nestao blaženije bi živio i Ti i drugi u ovo korizmeno vrijeme.

Za GIP piše Mišo Perak