Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Pet09202019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Oni su ponos Garevca

IZ arhive GAREVCA iz 2012. godine.- To posavsko pitomo mjesto, nadomak Modriče, više ne zrači neprirodnom tišinom, opustjelim ulicama bez dječjeg žamora gdje su se uglavnom susretale starije osobe. Ovo više nije mjesto u kojem su zaustavljeni satovi razvitka onog trenutka kada je rat zakoračio na naše prostore.

Sada je Garevac stvorio svoju novu sliku u kojoj se vide zasijane plodne njive, lijepo uređeno garevačko goblje kao i užurbani radovi na obnovi i izgradnji nekoliko obiteljskih kuća te ulična rasvjeta u svakom zaseoku.

garevac

Garevac je postao mjesto susreta i sve je više onih koji mu dolaze i vole svoj zavičaj, a ne da ga nose u svojim srcima kao trajnu uspomenu.

Cesta prema susjednim Kladarima i Čardaku je prilično dobro popravljena te se veoma brzo dođe do garevačkih glavnih odredišta.

Prvi susret prolaznicima čini objekt "Burića štale" koji ni po čemu nije poseban. Možda se jedino zapitaju: "Zašto pored nje gore svijeće?". Međutim, pri ulasku u nju svatko za trenutak zastane vidjevši na zidovima popise više stotina nevinih žrtava. Ona će takva ostati kao trajni podsjetnik za sve nove generacije.

U prolasku pored crkve, glavnom okupljalištu povratnika, ne zamjećuju se više nezaliječene ratne rane. Crkva i crkveni dvor su u potpunosti obnovljeni i uređeni. Toranj koji se izvio visoko pod oblake čeka samo na ugradnju zvona, a veliko i uređeno dvorište svojim cvijetnim raznolikostima razveseli svakog prolaznika. Ona je naš ponos s kojim se ne stidimo dočekati bilo koga i iz bilo kojeg djela svijeta.

Idući dalje ubrzo ćemo vidjeti obnovljenu zgradu svlačionice garevačkog igrališta nogometnog kluba „Mladost“ iz Garevca koji je osnovan daleke 1952. godine, s velikim brojem osvojenih trofeja, koji je godinama bio ponos Garevca i okoline, klub u kojemu su niknuli igrači koji su obilježili posavski nogomet u sedamdesetim i osamdesetim godinama.

Ako svoj pogled usmjerimo naprijed već se nazire ponosna „Osnovna škola Vladimira Nazora“, stara preko 100 godina, koja je ispratila generacije i generacije učenika kako Garevljana tako i Kladaraca i Čardačana.

Sada je to zaklada „Otvorena kuća - Centar za mir i kulturu dijaloga“ vrijedna preko 150.000 eura koju gradi projekt “Edukacijsko-istraživački centar Zelena oaza“ što Garevcu kao i Bos. Posavini te i čitavoj Bosni i Hercegovini otvara razvoj i novo poglavlje povratka. Budući da je Bosanska Posavina svojim položajem najpogodnija za bavljenje poljoprivredom, ovim će projektom biti pružena prilika očuvanja autohtonih vrsta, kao i stvaranja novih, uzgoja ljekovitog bilja, a već su zasađena i tri ogledna voćnjaka s preko 7.000 sadnica.

Uz desnu stranu ceste primjećuje se obnovljeni i lijepo uređeni garevački dom koji je godinama ugošćavao mlade iz svih okolnih mjesta i bio na ponos nama Garevljanima. Tu je i čitaonica u koju se svakodnevno može navratiti, a obnovljen je i pomoćni dio malog doma ili stare čitonice koja je zadnje dane svoje funkcije imala još prije rata. Isto tako je i Ured MZ Garevac u potpunosti obnovljen i već godinama služi svojim svrhama.

Sve je ovo doprinijelo boljitku našeg mjesta i promjenilo mišljenja većeg broja Garevljana koji su, kako nam kažu u protekloj 2011. godini, počeli živjeti svoj novi život u Garevcu.

Posebnu zaslugu za sve ovo zaslužuju naši stari i sjedi povratnici na čelu s našim župnikom Filipom Brajinović koji se neizmjerno trudi da Garevac postane cilj naših dolazaka i boravka. Iako je narušenog zdravlja on je taj koji nam daje duhovnu snagu te ulijeva nadu za bolje sutra.

Isto tako tu su i predstavnici MZ Garevac koji se trude da u svojim mogućnostima doprinesu kako razvoju tako i opstanku Garevca. Nećemo zaboraviti ni dobra djela predsjednika Skupštine općine Modriča kao i voditeljicu i suradnike "Otvorene kuće" u Garevcu.

Istu zaslugu i naše veliko HVALA zaslužuju i mnogobrojni pojedinci Garevca koji svojim svakodnevnim radom pokazuju ljubav prema rodnom kraju. To su ljudi koji ulažu sate i dane svoga truda ne razmišljajući hoće im se to ikada materijalno i vratiti.

U prvom redu to je tvrtka "Spajic d.o.o." na čelu s Vladom Spajić i Zdravkom Tokić koji ne dozvoljavaju da garevačke plodne njive i dalje budu leglo zmijama, raznim korovima i štetočinama. Već su ih jednu po jednu počeli obrađivati modernim i jakim poljoprivrednim strojevima i zasijavati vrhunskim sjemenima. Preporučujemo i ostalim Garevljanima, koji ne žele davati svoje njive tuđinu, da se obrate Vladi S. i Zdravki T. koji će rado izaći u susret i uzeti na obradu vaše njive te uredno ispuniti odgovarajući Ugovor, na trajanje od 5 godina.

Da se ovdje ne radi samo o prolaznom projektu već o ozbiljnoj budućnosti pokazuje i kupovina nekadašnjeg poduzeća "REMONTRANS-Modriča" s 50.000 m/2 zemljišta u industrijskoj zoni Modriče kojeg je nedavno ista tvrtka i gruntovno prevela na svoje ime.

Stoga obavještavamo sve Garevljane koji imaju poslovne ideje ili žele pokrenuti neki obrt u Modriči neka se savjetuju s ova dva poduzetnika koji će vam rado izaći u susret te ponuditi i dio svojih prostorija ili zemljišta na uslugu kako biste uspjeli u svojim namjerama i budućim planovima.

Svakako da u Garevcu ima i drugih pojedinaca koji su svojim radom zaslužili da ih spomenemo.

To su poznata imena obitelji Nike Tokić - "Dikače". Niko, Vlado i Goran osobe su kojim se čovjek može obratiti 24 sata dnevno bez obzira što vam je potrebno. Oni su ti koji će se potruditi da vam u svakom smislu pomognu, a ono što ne mogu sami to će učiniti preko prijatelja i poznanika.

Zatim dolaze na red i oni koji su kupovinom kuće i imanja od brata ili susjeda doprinijeli da se to ne proda tuđinu. To su: Ružica i Agim Ahmetovski, Anto Bajić -"Bišćan", Mara Cvitkućić -"Cvišina", pokojna Danica Frenzel-Marić, Roko Perić, Vlado Spajić - "Gavro", Niko Tokić Ambrožin i nasljednica imanja Ljilja Tokić - "Dikačina".

Među njih svakako spada i Jozo Domazet koji nije imao potrebu za obnovu svoje kuće jer nema naslijednika, a posjeduje svoju očevinu, te je tražio da se kuća proda nekom našem i to onome tko misli tu živjeti.

Zatim, tu su oni koji su 2011. godine počeli živjeti svoju treću životnu dob u svom Garevcu: Anto Bajić -"Bišćan", Mato Cvitkušić "Ćevo"  Mato i Janja Cvitkušić, Zvonko Ikač, Ivo Jagustin - "Krpanov", Pero Jagustin - "Ivičin", Mladen Križić, Pero Perić "Sarvanov" , a sve su češć viđni u Garevcu Stjepan Gagulić.

I na kraju napisat ćemo i imena onih koji su u protekloj godini izgradili nove ili obnovili svoje porušene kuće.

Nove kuće sagradiše: Anđelko Marić - "Ivanov", Marijana Maričić - Marić, Ivica Marić - "Ćiša" i Ivo Stanušić - "Nikolin". 

Porušene kuće svojim financijskim sredstvima obnovili su: Ivo Burić - "Crljo", Frano Cvitkušić - "Jedinkov", Marko Cvitkušić - "Čorbin", Drago Jagustin - "Jagustinov", Mato Gagulić, Mato Stanušić, Josip Šerić, Anka Jagustin - "Ambrožina" i Marinko Zelić - "Markov".

Financijsku potporu za obnovu dobili su: Zvonko Bajić, Nikola Domazet i Mato Zelić - "Bato".

Dakle, dragi moji Greavljani, iz gornjeg popisa se vidi da u Garevcu ima budućnosti i stoga nemojte reći da tamo nema života ili životne perspektive. Slobodno recite: „Ja tu ne želim ulagati ili ja nemam dovoljno sredstava da bih i tamo obnavljao i gradio”, tako će vam biti oprošteno.

Ovi krajevi žude za mladim i hrabrim ljudima. Stariji su se jako dobro pokazali (svakako ne svi), ali mladost se nekako uplašila života ili još traži svoje novo nebo i novu zemlju gdje žele živjeti.

Preporučujemo da i vi pobjedite strah i dođete izgrađivati svoju budućnost tamo gdje su vam korijeni, a oni su svakako najdublji u Posavini i Bosni i Hercegovini.

Dođite i vi čekamo vas !

Za GIP piše Mišo Perak