Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Čet11142019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Stojim u ovoj štali s posebnim osjećajem drhtaja srca

5

„Hrvatske žrtve i mučenici Drugog svjetskog rata u Vrhbosanskoj nadbiskupiji" naziv je kolokvija koji je u sklopu 15. dana sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata i poraća u odžačko-modričkom kraju, održan u Odžaku 15. i 16. svibnja.

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić pozvao je na kolokvij dekane Vrhbosanske nadbiskupije te predstavnike redovničkih zajednica iz nadbiskupije s ciljem da se nastavi rad na prikupljanju podataka o hrvatskim žrtvama u Drugom svjetskom ratu i poraću osobito među vjernicima laicima.
Pozdravu riječ na otvorenju uz kardinala Puljića uputili su u ime franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Marjan Karula i Luka Jurić načelnik općine Odžak.

O važnosti kolokvija kardinal Puljić je rekao: „Mi smo dužni upoznati istinu i doći do svih podataka o broju stradalih, o mjestima stradanja, te na neki način to zabilježiti. Uz to što ćemo ostaviti pamćenja za buduća pokoljenja, dužni smo moliti za njih. Ovo je Godina vjere u kojoj s vjerom pristupamo i s dužnim poštovanjem svim stradalima u Drugom svjetskom ratu i poraću. A onda želimo iz ovoga stratišta gdje je bilo najteže pomalo probuditi svijest i odgovornost prikupljanja podataka stradalih na cijelom području Vrhbosanske nadbiskupije i tako se uključujemo u program koji čini Crkva u Hrvata“.


Uz to, istaknuo je kardinal Puljić, namjera je prepoznati one koji su bili svijetli likovi kao pravi mučenici. „Ne samo da želimo poštivati žrtve, nego prepoznati one likove koji su ostavili svijetli trag svjedoka vjere. I na neki način to obvezuje da ova Crkva izrazi poštovanje, a da bi to mogla mora ih upoznati i pokrenuti možda čak i proces za proglašenje blaženim“. Na kolokviju je sudjelovao i predsjednik Komisije za hrvatski martirologij biskupskih konferencija Hrvatske i Bosne i Hercegovine gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Povod za osnivanje Komisije za hrvatski martirologij bio je poziv pape Ivana Pavla II. na pragu trećeg tisućljeća svim narodima da popišu svoje mučenike, jer sjećanje na mučeničku prošlost može biti korisna i spasonosna za novo vrijeme u koje se ulazi. U Hrvatskoj je tim povodom izgrađena Crkva hrvatskih mučenika na Udbini. U travnju ove godine održan je simpozij koji je za temu imao mučenike, stradalnike, iz vremena komunističke vladavine te je označio početak sustavnog istraživanja žrtava.


„Kolokvij je svojevrsni nastavak simpozija. Ulazi se u pojedine regije i biskupije“, istaknuo je biskup Bogović. Upoznao je sudionike sa značenjem hrvatskoga martirologija te kako se treba provesti rad na terenu u pojedinim biskupijama. Trenutno se radi na popisu stradalih u vrijeme komunizma, no to nije jedini cilj Komisije jer ona istražuje sve mučenike u povijesti hrvatskoga naroda kao i one koji su na ovom prostoru stradali za svoju vjeru prije dolaska Hrvata.
Predsjednik Komisije za hrvatski martirologij bio je prvi predavač i govorio je na temu „Smisao i način čuvanja memorije mučeništva i mučenika“. Istraživanje prošlosti, rekao je, može dovesti do stravičnih spoznaja o stradanjima. Nameće se pitanje ima li smisla to prenositi. „Ima smisla jer treba spasiti istinu i, koliko se može, ukloniti nepravdu jer su mnogi ljudi nepravedno osuđeni. Treba pravednika kvalificirati kao pravednika, ali paziti uvijek da ne prenosimo zlo pamćenje“. Biskup Bogović je podsjetio i na logiku počinitelja zločina koji iznosi svoju priču, lažnu priču o svakom stradalniku. Ako se tom pričom nije uspjelo zavarati ljude, onda je bilo zabranjeno govoriti o tome. Stoga treba „uvijek jasno svjedočiti što se stvarno dogodilo. I to je okvir koji i nas obvezuje da spasimo istinu o tim ljudima i da ono plemenito, lijepo i dobro što su učinili i što su nevini trpjeli, da postane dio našega razmišljanja i naše memorije“.


Dekani i predstavnici redovničkih zajednica izvijestili su o tome što je učinjeno u popisivanju žrtava na njihovom području.
Predstojnik Studija povijesti na Hrvatskome katoličkom sveučilištu u Zagrebu prof. dr. Jure Krišto govorio je o komunizmu kao ideologiji i političkom programu. Iscrpna su potom bila izvješća o žrtvama i mučenicima na svome području, predstavnika iz deset dekanata Vrhbosanske nadbiskupije. Osim statističkih podataka koje su iznijeli o popisanim žrtvama oni su iznijeli i nekoliko svjedočenje koja govore i strahoti koje su zločinci počinili nad svećenicima, a o kojima dosada nitko nije pisao. „Tek je jedina želja koju su krvnici ispunjavali svojim žrtvama svećenicima bila, kao što reče sarajevski dekan Pavo Šekerija u jednom svjedočenju, da li želi da mu odsječena glava padne na perag ili na oltar. Naglasili su kako su upravo oni najviše odgovorni da se započne s detaljnim popisom napose civilnih žrtava te da im je upravo taj kolokvij poticaj na zauzetiju angažiranost na tom prevažnom području, kako bi se otele zaboravu i odala počast svim žrvtama.
Kratka izvješta u redovničkim zajednicama iznijeli su potom fra Marijan Karaula; Mučenici i žrtve u franjevačkoj provinciji Bosna Srebrena, s. Ozana Krajačić; Drinske mučenice, i s.  Veronika Popić; Mučenice Milosrdnice sv Vinka Paulskog.


Program je završen raspravom nakon koje je vjeroučitelj Ivica Radić pročitao zaključak s kolokvija.

Voditelji programa uz vjeroučitelja Ivicu Radića bili su Mateo Crnčić i Marija Matanovć. U znak zahvale za doprinos tom važnom projektu kardinal Puljić darovao je, zlatnom medaljom s likom Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa i slikom katedrale, izrađenoj prigodom obnove 130. obljetnice redovite crkvene hijerarhije u BiH, darovao biskupa Bogovića, a istom zlatnom medaljom domaćeg župnika dr. Ivu Balukčića koji je bio inicijator i glavni organizator kolkvija te načelnika općine u Odžaku Luku Jurića.

Drugoga dan sudionicu su pohodili mjesta stradanja odžakog kraja: Pećnik, Garevac, Posavsku Mahalu, Novo Sel-Balegovac, Gornju Dubicu i Prudu. Središnji događaj bilo je euharistijsko slavlje koje je u spomen kapeli „Burića štali“ u Garevcu kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, predvodio uz domaćeg župnika Filipa Brajnovića i doborskog dekana dr. Ivu Balukčića te 24 svećenika i veliki broj vjernika.

Prije mise u „Burića štali“, domaći sin vlč. Vlado Jagustin  predstavio je svoju knjigu u kojoj je prikupio svjedočenja preživjelih koja govore o zločinačkom činu nad 500-ak Hrvata koji su od 25. do 28. svibnja 1945. bili zatvoreni u toj štali, odakle su ih noću partizani odvodili i ubijali te njihova tjelesa zatrpavali u jamu na Pašincu ili bacali u rijeku Bosnu i Savu.  


„Stojim u ovoj štali s jednim posebnim osjećajem drhtaja srca, koliko je tu žrtve bilo, ali to nije jedino mjesto, samo je jedno od tolikih mjesta“, rekao je na početku mise kardinal Puljić čija je propovjed bila posebno dirljiva i poticajna.

„Moliti i čuvati spomen na pokojne naša je kršćanska dužnost, jer vjerujemo u usrksnuće mrtvih“, naglasio je te posvjestio važnost vrednovanja žrtvava i mučenika. „Mi moramo znati vrednovati te žrtve, narod koji to ne znam nije vrijedan života. Neće nâs uništiti neprijatelj, naša duša, naše srce, naša oprana pamtem će nas uništiti. Zato želim ovim spomenom žrtava i mučenika u nama probuditi dostojanstvo, samopoštovanje, da svatimo iz čega smo nikli koje je naše korijrnje. Mi time nećemo buditi mržnju osvetu nego probudti ono što istinski vjernik treba znati, a to je imati osjećaj poštovanja prema križu, u svakome od nas utisnutu“.

Pojasnio je zašto je prevažno ispitivati i doći do istine.


„Ono što na poseban način želim je, da ispitujući istinu i stvarajući podatke istinite razbijemo manipulaciju sa ratnim žrtvama, politizaciju s nevinim žrtvama. Tu moramo energično ustati barem sa strane Crkve, jer snaga naša leži u istini, u poštivanju tih žrtava, poštivanju te ljubavi koja se dokazuje žrtvom. Dodao je da su mučenici i žrtve svakome od nas zavjet, a spomendan na njih, poticaj da učinimo nešto više, da probudimo svijest, odgovornost i zauzetost, samopouzdanje, ozdravimo javno mijenje, vratimo dostojanstvo i ponos čovjeku.


„Gruda natopljena trudom, znojem i krvlju, sveta je, nema cijene, neprocjenjiva je, jer cijena je život“, i toga je puta ustvrdio i na kraju poručio kako se u ovoj Godini vjere moramo posvetiti, probuditi vjeru, vjeru čovjeka u Boga, povjerenje čovječa u čovjeka i ljubav prema svojim korijenima.


Biti na svim tim mjestima, na kojima su toliki nevini bez suđenja i presude pobijeni, ostavlja čovjeka bez riječi. Dirljivo je bilo na svim tim mjestima na kojima čovjek ostaje bez riječi; Nujić groblju u Posavskoj Mahali na čijim je spomen pločama vidljivo kako je iz jedne obitelji ubijeno tri ili više osoba. O povjesti toga kraja na gorblju je govorio domaći župnik Ivan Ravlić. U Pećniku gdje je u Drugom svjetskom ratu i poraću ubijeno 316 muškaraca, kod spomenika poginulim pjesmom „Majko mira, moli za nas“, kardinala i sudinike dočekao je župnik Mirko Ikić s povratnicima. Nakon molitve dirljivom su pjesmom koju su otpjevali mještani Mirko Čolić i Anto Križan pokazali kako i na taj način, prenoseći s generacije na genaraciju, Posavljaci čuvaju spomen na svoje poginule. Tek neke od riječi koje je na kao mladić 1945. napisao jedan od svjedoka pok. Mato Kajinić: „Bilo je to 45 kad zaplaka i majka i dijete...Mladi momci ljudi oženjeni na Odžaku svi su pobijeni... što je mogla odnijela je Sava, a što nije prekrila je trava, Obrala si zrele i rumene, a ostale trule i zelene..., dovoljno govore o veličini žrtve i mučeništva, te strašnom zločinu koji je zavio u crnu svaku kuću tog lijepog i pitomog Posavskog kraja.


Na povratku iz Garevca, sudionici su posjetili Novo Selo-Balegovac gdje je kardinal zajedno s župnikom Pavom Brajnovićem molio opjelo za pokojne iz te župe. U Gornjoj Dubici župnik fra Velimir Bavrka u svom je izvještaju o žrtvama toga kraja rekao kako je u planu da se podigne spomenik majci, jer su tolike hrabre majke Posavine kao udovice iznijele sav teret života. Susret je završen u Prudu gdje su se kod kapelice pomolili za sve poginule iz te župe. Sudionic kolokvija riječ ohrabrenja i zahvale kardinal je Puljić uputio na zajedničkom objedu u prirodi tog lijepog mjesta na Starači, a domaćinima darovao knjigu „Stanje katolika u BiH“.

B. Lukačević