Samo je jedan Garevac

Selo moje sve me tebi zove

Čet11142019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Koliko novca vrijedi moja vjera?

vjera

(Slučaj jednog Garevljanina koji je istupio iz Crkve). Prije izvjesnog vremena napisao sam svoj posljedni objalvjeni članak u kojem sam donio neka svoja promišljanja o nekim čudnim vremenima koja su došla u naš Garevac.

No, nisam tada mogao ni naslutiti da će se ubrzo dogoditi jedan događaj koji kao da je želio potvrditi moje sumnje. Upravo u to vrijeme jedan naš mladi Garevljanin istupio je iz Katoličke crkve. Tim je činom odlučio ne pripadati više zajednici vjernika, a to znači između ostaloga i nemati pravo pristupanja sakramentima.  

Svi oni koji borave u Švicarskoj ili se još uz to  bave nekim dražavnim statistikama, znaju da je to jedna od rijetkih zemalja gdje je porezni sustav tako uređen da je nemoguće zaobići obveze u smislu poreznih davanja, kako prema državnim institucijama, tako i prema Crkvi. Tako se uz godišnji obračun poreza  naplaćuje i godišnji porez za Crkvu, pri čemu je važno naglasiti, jer to možda neki ne znaju, ne samo za rimokatoličku,  već i za reformiranu i evanđeosku vjersku zajednicu. Visina poreza koji se radnicima uzima je različita od kantona do kantona kao i u općinama, a kreće se od 150 CHF do 450 CHF godišnje.  Dakle, moram priznati da to nije mali novac, ali je isto tako izvjesno da bi oni taj novac prenamijenili za neke druge društveno korisne potrebe, pa bi naš džep opet bio na istome.
 
Pogledajmo malo kamo ide novac koji kao porez plaćamo Crkvi. Osim prvotne namjene, a to je plaćanje za uzdržavanje crkvenih zgrada i plaća svim namještenicima a ne samo svećenicima, novac se izdvaja i za neposrednu pomoć i potrebe u župama, kao što je na primjer odvoženje i dovoženje naše djece na vjeronauk. Zatim u širim razmjerima tim novcem se potiču i pomažu razne institucije i osobe na području jedne crkvene župne zajednice koje se bave  humanitarnim  radom. Nadalje, za razne kratkoročne ili dugoročne projekte na području Švicarske ali i u čitavom svijetu, pogotovo u zemljama trećeg svijeta. Ja sam ovdje ukazao samo okvirno, a o tome  koliko se sve dobra tim novcem čini može se lako naći na stranicama interneta, kojega hvala Bogu danas možemo reći svatko posjeduje.
 
Međutim, ono što se svakako nameće kao pitanje je: Da li taj novac vrijedi svega onoga što se gubi ovakvim činom? Da li je zaista to početak još jednog čudnijeg vremena kada se za šačicu novca čovjek odriče svetinja, do sada su to uglavnom bili naši korijeni i djedovina, a evo sada dolazi na red i zajedništvo u katoličkoj vjeri. Ono što ne mogu učiniti ratovi, stoljetna ugnjetavanja, razna mučenja, zatvori, progoni i ne znam što sve ne, evo jedan minijaturni postotak od plaće čini mogućim. I budući da taj čin može učiniti samo punoljetna, dakle zrela i razumna osoba, tim više je jasno da mu to sigurno nisu usadili njegovi roditelji odgojem, nego da je to jedino njegova osobna odluka donesena na osnovu osobnog razmišljanja.
 
A s pravom se pitamo koliko je razmišljao? Da li je svjestan da će matična župa dobiti zahtjev za ispis iz Župne matice? Ali sada je kasno, sada više ne mogu pomoći ni roditelji niti bilo tko drugi, jer se bojimo da je odlučio do smrti ostati u svome opredjeljenju, a ako to tako bude, kad mu ta smrt pokuca na vrata, tko će mu biti sakramentom bolesničkog pomazanja u blizini i tko će mu nad grobom moliti za dušu?
 
Daj Bože da nam ovo bude i prvi i posljednji slučaj, jer ovo je doista nesvakidašnji čin koji će jako pogoditit kako njegovu obitelj tako i cijelu našu Župu pa i katoličku vjersku zajednicu.  
 
Na kraju bih donio jedan preuzeti tekst koji opisuje neke razloge istupanja iz Crkve, ali isto tako nudi ponovnu dobrodošlicu u okrilje Crkve. Mi kao kršćani nikada ne smijemo gubiti nadu u mogućnost pokajanja i povratka s krivog puta, pa evo ono najosnovnije kao mala pomoć i uputstvo za ponovno prihvaćanje:
“Možda ste nakon određenog vremena zaželjeli ponovni povratak u Crkvu. Vrata su Vam otvorena. Tko je istupio iz Crkve i želi se povratiti treba odgovoriti na sljedeća pitanja:

•Koji su bili razlozi mog istupa iz Crkve i koji motivi su me vodili do tog koraka?
•Koju su ulogu igrali vjera i Crkva nekada a koju ulogu igraju danas u mom životu?
•Što me pokreće k tome da se ponovno vratim u Crkvu?

Razgovor sa svećenikom ili dušobrižnikom može Vam pomoći kod razjašnjavanja različitih pitanja o vjeri i Crkvi. Svećenik će s Vama formulirati molbu za ponovno primanje u Crkvu. Ako ste u međuvremenu pristupili nekoj drugoj Crkvi ili religijskom usmjerenju, onda je prvi korak da istupite iz takvog zajedništva.
 
Ponovno primanje u Crkvu ne smije biti samo jedan pravni čin, nego svjesni i savjesni novi početak u zajedništvu vjernika. Zato povratak u Crkvu treba slaviti kao pravo slavlje. Na koji će to način biti, ovisi o dogovoru Vas i svećenika ili dušobrižnika koji će Vas u ime Crkve ponovno primiti. Ispoviješću vjere izražavate želju da ponovno pripadate u zajedništvo Katoličke crkve. Svećenik nakon toga navješćuje da ste ponovno primljeni u Crkvu. Ostale administracijske korake učinit će za Vas misija ili župa u kojoj ste ponovno primljeni.”
 

PRESS GIP-a