Garevački Internet portal ®

Informacije za sve generacije!

Ned09222019

Last updateUto, 10 Ruj 2024 7pm

Hrvatski genijalci dolaze iz Ljubuškog

genijalci primorac

Imati troje djece danas je rijetkost. Imati trojke, troje djece rođene istog dana, još je veća rijetkost. A imati trojke, dva sina i kćer, koji su završili gimnaziju s prosjekom 5,0 i više je nego rijetkost. No oni postoje, žive u Hercegovini, u Ljubuškom, gdje su upravo završili gimnaziju i spremaju se za prijemni ispit za fakultet.

Trojke u obitelji Primorac, Anđelu, Kristijana i Antonija, primila je prije nekoliko dana ministrica obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Županije zapadnohercegovačke Helena Lončar i nagradila ih za njihovu izvrsnost. Tim povodom, u Ljubuškom smo razgovarali s Primorcima, nesvakidašnjim gimnazijalcima koji su poznati u Ljubuškom, jer su jedini trojci koje žive u tom gradu, a sada su poznati i po tome što su svih troje završili sve razrede osnovne škole i gimnaziju s prosjekom 5,0 i uzornim vladanjem.

Anđela, Kristijan i Antonio Primorac rođeni su 2. kolovoza 1993. u Stuttgartu u Njemačkoj, gdje su njihovi roditelji Miro i Dijana bili na privremenom radu.

'Kada su djeca imala četiri godine vratili smo se u Ljubuški, nije nam bilo zgodno u Njemačkoj s troje male djece, ja sam po čitave dane radio, a žena je sama brinula o djeci, i sve nam je bilo kompliciranije, pa smo se odlučili vratiti u Hercegovinu', govori nam otac Miro. I vratili su se, danas žive u Ljubuškom, na Humcu, pored crkve Sv.Ante.

Kako ste uspjeli svih troje, sve razrede završiti s 5,0?

'Jednostavno, pratiš u školi, kući malo ponoviš i to je to', kaže ležerno Kristijan.

Koji vam je predmet najdraži?

'Matematika, više smo od brojeva nego od slova', kažu uz smijeh braća koja se ovih dana pripremaju za prijemni ispit u Mostaru.

'Nas dvojica ćemo na strojarstvo, a sestra će na građevinu. Svi ćemo u Mostar, da budemo skupa.'

Iako ističu da ne uče skupa, svatko je u svojoj sobi i tamo uči, 'ponekad čisto razmijenimo informacije, ali ne učimo skupa, kako to svi misle', kaže Kristijan. 'U nekim stvarima prenosimo znanja, kao npr. u vezi glazbe. Naš susjed Boris je nas dvojicu naučio svirati gitaru, a onda smo mi u kući naučili sestru, tko da svi sviramo. Formalno nemamo bend, ali sviramo u nekim kombinacijama. Ja sviram bas', kaže Kristijan, obožavatelj Red Hot Chili Pappersa.

'Slušamo rock, ustvari sve osim narodne, slušamo stranu glazbu.'

A ona i nije tako strana za njih, jer svi govore njemački i engleski jezik, a znaju nešto i talijanskog.

'Išli smo u Njemačkoj u vrtić, a poslije smo gledali njemačke crtiće na satelitskoj, tako smo zadržali njemački', kažu.

'Slušate li Thompsona?', pitam Antonija, koja cijelo vrijeme zagonetno šuti i osmjehuje se.

'Ima Thompson nekih dobrih stvari, ali ne slušamo glazbu koja se trenutno sluša u Ljubuškom'.

Iz razgovora s Antonijem da se razaznati da Primorci ni po ostalim razmišljanjima nisu kao ostali Ljubušaci. Njihova razmišljanja i njihovi odgovori vrlo su jasno definirani i matematički precizni, naoko ležerni, no odgovore sipaju kao iz rukava i odaju dojam da ih se ne može iznenaditi nijednim pitanjem. Strpljivo slušaju pitanja, a onda staloženo odgovaraju, ma o čemu bila riječ.

Naglašavaju kako religija ima značajno mjesto u njihovu životu, članovi su Frame (Franjevačka mladež), imaju pozitivan stav prema svom okruženju, uviđaju probleme u kulturi i tradiciji, Antonio iznosi znakovite zaključke o politici i, što je neobično, imaju zanimljiva predviđanja o budućnosti glede tehnoloških napredaka. Vjeruju da se već sada uspješno izvodi teleportacija, predviđaju robotizaciju ljudi, čipove i pretpostavljaju da će svijet morati nešto učiniti po pitanju ekologije da bi se održao planet. U svemu tome, vjeruju da će za pet godina završiti fakultet i vratiti se živjeti u Ljubuški.

Njihova inteligencija prerasla je njihovu skromnost i gotovo je nemoguće da ovako inteligentni mladi ljudi ostanu u jednom malom mjestu u Hercegovini. Njih čeka budućnost u nekim drugim gradovima i državama i sasvim je sigurno da će se za pet ili deset godina pričati o mladim genijalcima iz Ljubuškog, koji su kao gimnazijalci obećali ponovni intervju novinaru putem čipova koji će prenositi misli na daljinu.

Preuzeto s tportal